Tehnika — 16 ožujka 2006 -
Brembo radijalno postavljena klješta


Radijalna klješta su još uvijek jedna od tema na koje se stalno vraćamo i o kojoj raspravljamo. Koliko god raspravljali, ipak se čini da još nismo svjesni u čemu je razlika od normalnih kočionih klješta i zašto su puno efikasnija.

Radijalna klješta su predstavljena 2003. godine i još uvijek se raspravlja o njima. Tijekom godina agregati, okviri, ovjesi i gume su doživljavali konstantne promjene i unapređenja, no kočioni sistemi su ostajali zakinuti, tj. ostavljeni da budu kakvi jesu. Sve inovacije su dolazile iz svijeta profesionalnog motosporta i selile su se u tržišni svijet supersportskih motocikala. Današnje performanse cestovnih supersportskih motocikala su se prije desetak godina u MotoGP svijetu smatrale znanstvenom fantastikom. No, što je sa kočnicama? Ništa.

Zadnje unapređenje koje su doživjele kočnice je bilo uvođenje hidraulike i kočionih diskova u 1960-im godinama. Od tada se nije ništa značajno promijenilo. Uvedeni su novi materijali koji su imali veći učinak trenja, te je optimiziran odnos hidrauličkog tlaka između glavnog i pomoćnog kočionog cilindra. Osim toga, sam sistem se nije promijenio. Predstavljanjem radijalnih klješta nije došlo do revolucije, no ipak se dogodila promjena nabolje u svijetu motocikala visokih performansi.

Vjerovatno (osim obožavateljima) nije poznato da je Aprilia 1997. godine prva ugradila radijalna klješta na natjecateljski motocikl. Taj motocikl je bio RSW250 GP – model s kojim su Biaggi, Harada, Rossi i Capirossi osvajali prvenstva. Nije dugo trebalo da i ostali proizvođači krenu sa ugradnjom radijalnih klješta na svoje natjecateljske motocikle, a danas je nezamisliv jedan MotoGP motocikl bez njih.

Ponesena svojim ugodnim iskustvom sa natjecanja, Aprilia je 2002.godine započela sa ugradnjom radijalnih kočionih klješta na serijske motocikle. Točnije, prvi serijski motocikl na koji su ugrađena radijalna kočiona klješta je bila perjanica iz Noale – RSV Mille R.

Što je odlika samih klješta? Termin "radijalna" označava način na koji su kočiona klješta spojena s vilicom u njenoj najnižoj točki. Dok su klasična kočiona klješta učvršćena vijcima koji su okomiti na sam kočioni disk, radijalna klješta su učvršćena vijcima koji idu usporedno sa radijusom kočionog diska – od periferije prema centru diska. I to je sva mudrost uložena u napredak kočionog sustava.

No, ta mala inovacija je veoma značajana – kočiona klješta su pričvršćena za podnožje vilice na svoja oba kraja, dok su konvencionalna klješta na krajevima slobodna, te prilikom kočenja dolazi do laganog (oku nevidljivog) savijanja na krajevima. Na konvencionalnim klještima, položaj kočionih pločica ovisi o krutosti i položaju samih klješta, dok su radijalna klješta uvijek u istom položaju i krutost im time nije upitna. Mogućnost laganog savijanja je time onemogućena, a kočenje je preciznije i pod većom kontrolom.

Pošto postoji pomak sile na fiksnim točkama kočionih klješta prilikom korištenja kočnice, nakon što kočione pločice dodirnu kočioni disk, stvara se moment sile koji ima tendenciju rotiranja samih kočionih klješta. U praksi je to kao da kočiona klješta imaju tendenciju rotiranja prema ili od centra kotača. Poboljšana čvrstoča kočionih klješta prilikom fiksiranja na vilicu pomaže nuliranju ovakve nuspojave, čime su radijalna klješta superiornija u odnosu na konvencionalna jer nema tendencije rotiranja prilikom kočenja, a time je i kočenje efikasnije.

Da li vozač osjeti razliku između konvencionalnih i radijalnih klješta? Da, svakako. Iako nema razlike u snazi kočenja, očita je razlika je u preciznosti, brzini odgovora kočnice, kontroli kočenja i otporu zamora materijala. Zahvaljujuči čvršćem prihvatu klješta za vilicu, radijalne kočnice odgovaraju puno preciznije i daju potpunu kontrolu nad motociklom.

Deformacije sistema su svedene na minimum što znači da je efikasnost konstantna i nakon uzastopnog naglog kočenja što je slučaj prilikom vožnje na stazi. Radijalna klješta drže kočione pločice u savršenom poravnanju sa diskom što rezultira ravnomjernim trošenjem i duljim vijekom trajanja samih pločica. Samim time, prednost radijalnih kočionih klješta je u boljim performansama, ali i jeftinijem održavanju.

Iskustva: Bandit MK Motori

Osnovna razlika koju sam ja osjetio je da mi je za isti efekt kočenja trebalo manje snage na ručici kočnice – nešto sitno se osjeti razlika u doziranju. Čini se kao da je obični sistem lakši za "mikrometarsko" doziranje. Sve to probao sam na istom motoru… Moj Suzuki SV 1000 koji ima "standardni" sustav kočenja, i Francov Suzuki SV 1000 koji je imao radijalnu pumpu kočenja. Rezultat: učinilo mi se kao da nije isti kočioni sistem! A bila je razlika samo u pumpi…

Iskustva: Saša Kranjec

Ako govorimo o serijskim kočionim sistemima onda je jako mala razlika. Kako je Bandit rekao, potreban je manji pritisak ali realno gledajući prilikom normalnog kočenja to nije bitno. Na stazi gdje se maksimalno koristi kočnica, razlika je znatna.

S piste…


…na cestu!


Share

About Author

admin