Vaši tekstovi — 03 prosinca 2009 -

Nekada jednostavno treba imati sreće. Donosimo Vam priču Marina Pogačića, sretnog dobitnika glavne nagrade na Spyke kupu, koji je zahvaljujući Piaggio Hrvatskoj, sudjelovanju te naravno, sreći, putovao u Španjolsku i posvjedočio najbržem cirkusu na svijetu.
 

Nakon osvojene nagrade na Spyke kupu krenula je razdrada plana puta. Odluka je pala na put vlakom.
 

6. studenog u 23.35 krećemo vlakom za Veneciju, u koju stižemo ujutro. Nakon relativno kratkog puta, čeka nas 8 sati čekanja vlaka za Milano. Ubrzo presjedamo na vlak za Barcelonu, u kojoj nas čeka još dva sata čekanja vlaka za Valenciju.
 

Napokon stižemo u Valenciju. Susrećemo prvog policajca i tražimo ga upute za put do hotela, no on sliježe ramenima. Španjolci jako loše ili nikako pričaju engleski, pa smo prepušteni sami sebi. Pronalazimo turistički ured i u njemo doznajemo da se hotel nalazi u mjestu Alfafar, 20-ak kilometara od Valencije.
 

 

To znači opet putovanje vlakom. Za nešto manje od euro i pol vlak nas vozi u Alfafar. Opet tražimo upute od lokalnih ljudi, koji unatoč neznanju engleskog pokušavaju objasniti pravi put. Nakon 30 minuta konačno dolazimo do hotela, u kojem nas dočekuje ljubazno osoblje, koje za razliku od običnog puka, izvrsno priča engleski. Nikad nisam mislio da ću se toliko veseliti engleskom jeziku. U vrhunskom hotelu smo smješteni na osmom katu, koji osim lijepog pogleda nudi i ono što nam jako treba – odmor!
 

U petak se budimo rano, te nakon obilnog doručka se odlučujemo na razgledavanje Valencije. Grad je spoj veoma modernog i klasičnog: uz arenu za borbu bikova tu je more starih građevina, dok je u starom koritu rijeke, koja je prolazila kroz cijeli grad, napravljen park. Tu su i zbilja futurističke građevine.
 

 

Nakon cijelog dana pješačenja, odlazimo na večeru i razrađujemo plan za subotu. Naime, još uvijek ne znamo kojim prijevoznim sredstvom ćemo do staze. Do nas dolazi jedna simpatična djeovjka, koja nam, unatoč ne poznavanju engleskog, daje prospekt i plan dolaska na stazu vlakom. Valjda nam je na čelu pročitala kamo idemo.
 

U subotu rano ujutro krećemo vlakom do staze. Tog dana svi putevi vode na Ricardo Tormo Circuit, koji je udaljen 15-ak kilometara od Valencije. Nakon 45 minuta vožnje iskrcavamo se iz vlaka i na stazi smo. Uz pomoć prvog policajca nalazimo akreditacijski centar, u kojem podižemo svoje akreditacije koje nas čekaju.
 

 

Ulazimo u krug staze i započinjemo obilazak. Tu se prodaje zbilja sve i svašta. Nakon jednog kruga oko staze, ulazimo u paddock, za koji imamo propusnice za klase 125 i 250. Tu slijedi razočaranje. Za razliku od Brna, Valencija ima dovoljno boksova za sve timove, pa su svi iza zatvorenih vrata, te možemo vidjeti samo kamione i kampere koji pripadaju vozačima i pratećem osoblju.
 

 

Nakon završetka kvalifikacija, krećemo nazad prema gradu. Na izlasku sa staze dobivamo letak od jedne moto trgovine, u koju odlazimo. Prodavači izvrsno pričaju engleski i veoma su ljubazni, pa nakon kupovine dobivamo i mali poklon. Nakon obavljenog shoppinga, vraćamo se u hotel.
 

Nedjelja ujutro je, dan D. Krećemo na stazu, te u moru ljudi jedva pronalazimo mjesto u svom sektoru na tribinama. Nažalost, stazu jedva vidimo, pa da nije bilo video zida, nebismo se baš nagledali motora. No zato je atmosfera užarena, prava španjolska.
 

 

Nakon utrke krećemo prema željezničkoj stanici, na kojoj po slobodnoj procjeni čeka 1000 ljudi. Ulazimo tek na drugi vlak, u kojem stojimo poslagani kao sardine u konzervi. U sumrak dolazimo do hotela, mrtvi umorni naravno.
 

Ponedjeljak, dan za povratak kući. Sve lijepo, kratko traje, pa tako i boravak u Španjolskoj. Nakon svih obavljenih rezervacija, još malo obilazimo grad i kupujemo suvenire. Na željezničku stanicu dolazimo sat vremena prerano, te nakon nekog vremena do nas dolazi policija. Prekrasna djevojka i ne baš pre simpatični tip naravno ne pričaju engleski, pa nakon nekog vremena uspjevamo shvatiti da nas traže dokumente. Naravno, sve je u redu i opet smo slobodni ljudi. Ukrcavamo se na vlak i pozdravljamo sa sunčanom, toplom i strastvenom Španjolskom, u kojoj gotovo nitko ne priča engleski.
 
Marin Pogačić
 

Share

Povezane novosti

Picoda u Africi

Picoda u Africi

siječanj 14, 2013
From Sisak to Wadi rum

From Sisak to Wadi rum

lipanj 12, 2012
VODA

VODA

kolovoz 26, 2006
Krakow i Tatre

Krakow i Tatre

lipanj 29, 2006
Izlet u Kumrovec

Izlet u Kumrovec

svibanj 29, 2006
Ruski Ratnik

Ruski Ratnik

travanj 27, 2005

About Author