Moto priče 2005 — 11 veljače 2005 -

 

     I danas kada pišem o tom događaju bol u prsima je gotovo neizdrživa, poput predinfartnog stanja, iako je prošlo već skoro deset  godina od tog nemilog događaja. U meni se i sada izmjenjuju osjećaji bijesa i nevjerice. Veliko hvala mojoj supruzi Snježani koja mi je pružila bezgraničnu podršku. Da nije bilo njezinog smirujućega djelovanja na mene vjerojatno ne bih iz cijele te priče izašao normalan, već bih sada gulio u nekom zatvoru.
     Motore vozim, volim i popravljam od kada znam za sebe.Sa današnjeg aspekta sve je to bila stara krama. Tomos, MZ, Jawa i po koji Talijan. Vozio sam se i bio sam sretan. U moj život ušla je i druga ljubav, Snježana. Polako ali sigurno ja sam ju zarazio motorima,a ona mene realnošću. Zajedno smo sazrijeli i odlučili da moramo kupiti «pravi» motor. Jedini uvjet je bio da motor bude savršeno očuvan. Dosta je bilo popravaka petkom da bismo se vozili u subotu i možda nedjelju. Otišli smo u Lipik po Hondu CB 250. To je to, motor je kao iz dućana. Služit će nas cijeli vijek ili dok nam ne dosadi. Malo ga je čudno voziti ne trokira, ne dimi, ne cuka, pali od prve i topal i hladan. Pa kakav je to motor? Nakon prvog šoka, čuđenje prerasta u euforiju. Vozimo se i petkom i subotom i nedjeljom, a bogami i ponedjeljkom. Ne vozim se jedino dok spavam, a i tada sanjam da se vozim. Sve što je lijepo kratko traje. Došla je zima i odlučio sam napraviti servis. Motor je četverotaktan, sve je u savršenom stanju, bolje da ga nediram. Prepustit ću to stručnjacima i odvesti ga u ovlašteni servis. Sutra dan preuzmem motor naizgled je sve OK. Dođem doma i pospremim ga na zimski san. Negdje usred zime nemogu više izdržati,želja je prejaka,moram se provozati. Neopisivo sam zadovoljan što je zapalio od prve čak i po ovoj zimčugi. Zagrijem ga i krećem. Nakon nekoliko kilometara motor crkne. Ne mogu vjerovati! Tješim  sam sebe, sigurno je nekakva glupost. Ništa ne mogu ovdje na cesti pa ga otšlepam doma na sistematski pregled. Vrlo brzo sam shvatio: klip se  jednostavno raspao i u motoru nije bilo niti kapi ulja. Šokiran sam! Nemoguće da je mašina potrošila ulje od servisa sam prošao samo par kilometara, da je iscurilo vidjela bi se fleka, možda je neko provalio u garažu i ukrao mi ulje iz motora ? Glupost! Kako god počnem svoje razmišljanje uvijek se vraćam na jedini mogući odgovor: NA SERVISU SU ZABORAVILI ULITI ULJE. Nemoguće, to se njima ne može dogoditi, pa oni su profesionalci. Ne spavam, nejedem, neizvršavam bračne dužnosti cijelo vrijeme mislim o tome i sve sam uvjereniji da su oni glavni krivci. Snježana me nagovara da odem do servisa i kažem im šta se dogodilo. Ko će mi vjerovati? Reći će da sam lud, reći će da lažem, više ne znam niti gdje mi je račun. Prolaze minute, sati, dani ja se polako hladim i spuštam na zemlju. Pogriješili su, a griješiti je ljudski. I praštati je ljudski, pa sam im oprostio ali nisam zaboravio. U taj servis više ne mogu  kročiti. A šta sad? Od prijatelja sam saznao za jednog majstora koji doduše nema servis ali radi na crno. Kaže mi da je odličan. Kuži se u motore ima sav alat, a i jeftin je. Odemo do njega vidim uredna radiona, alat sav složen, sve pet. Na cugi se raspričamo spika mu je jača strana,zna sve o motorima. Fascinirao me je znanjem i tehničkim detaljima,te mu odlučim povjeriti popravak motora. Uz motor ostavim mu i nešto love  za dijelove. Sad mogu mirno spavati do proljeća će to biti riješeno.Sa prvim proljetnim zrakama sunca probudi se i moja želja za vožnjom. Nazovem majstora a on mi kaže nije niti počeo popravljati motor mislio je da mi se ne žuri. Dam mu malo vremena pa ponovo nazovem sad je počeo ali nije gotovo. Malo sam uznemiren njegovom nepoduzetnošču ali me svaki puta smiri pričicama o motorima. Tjedni lete kao ludi nemogu ih zaustaviti. Više ga nezovem telefonom već redovito odlazim kod njega. Ako budem uporniji biti će prije gotovo. Ljeto je već debelo u tjeku a motor još nije gotov, kod njega je već ŠEST MJESECI. Moji odlasci kod njega postali su svakodnevnica. Glup sam i naivan i redovito se vraćam sa novom pričicom. Situacija postaje napeta. I on je to osjetio pa me je počeo izbjegavati. Ili je na terenu ili nabavlja djelove ili je otputovao u inozemstvo pa se vraća za desetak dana. Prijatelji mi nude pomoć. Govore mi da će oni to riješiti ali im nedozvoljavam, jer znam kako bi to završilo. Jednom mjesečno ga uspijevam uloviti i tada mi pokušava prodati priče o rengenskom snimanju cilindra i ispiranju glave sa tekučim dušikom. Jedino me njegovi Dobermani sprečavaju da njega pošaljem na rengensko snimanje glave. Sve više ludim, nevjerujem da se ovo događa. Upropastio mi je cijelu godinu. Ponekad mi se plače a ponekad se počnem bezrazložno smijati poput luđaka. Gotovo je, puko sam! Čvrsto sam stisnuo ručku od pištolja i odlučio UBIT ĆU GA!Iznenada je u sobu ušla Snježana. Nekoliko trenutaka kasnije jecao sam u njezinom naručju.
 

 

     Okrećemo novu stranicu.Kupili smo MZ-a dok ne rješimo ovu situaciju. Otišao sam na Policiju i sve ispričao. Rekao sam da jedino hoću da mi vrati motor. I ako mi oni ne pomognu morati ću sam otići po njega. Upozorili su me da je upad na tuđi posjed krivično djelo. Ako sam mu dobrovoljno dao motor dobrovoljno mi ga mora i vratiti. Nakon gotovo dvije godine uspio sam Hondu dovesti kući, na gotovo legalan način. Nakon samo nekoliko dana nabavio sam rezervne dijelove i sam ga sastavio. Najsmješnija stvar u cijeloj priči je da bih trebao biti zahvalan tome «majstoru». Radi njega smo Snježana i ja odlučili da naš sljedeći motor mora biti nov. Danas sam ponosni vlasnik Yamahe Drag Star.I unatoč svemu nisam  izgubio vjeru u ljude. Motor mi održava poznati Veliko gorički servis i izuzetno sam zadovoljan. Na kraju bih se želio zahvaliti Policiji na pravnom savjetu. Hvala vam što ste mi pomogli kad mi je bilo naj potrebnije.

Vedran
 

Share

About Author