Savjeti i škola vožnje — 13 svibnja 2006 -

Vožnja sa suputnikom, bolje i češće rečeno suputnicom, je često razlog kupovine motocikla. Supružnici koji se žele voziti malo „drugačije“, ili i malo evocirati uspomene iz mladih dana; poduzetne cure i djevojke koje imaju „muda“ uzeti nešto tako opasno, kao što je motocikl, za prijevozno sredstvo; mladići koji od motocikla očekuju višestruke koristi u vidu dobivanja ugleda pred škvadrom i zainteresiranim djevojkama, dizanja razina hrabrosti i testosterona (koji se onda mogu i drugačije koristiti), i kao popularne „picolovce“, a ima i onih koji tu spravu na dva kotača žele i sasvim racionalno, praktično koristiti, kao prijevoz do škole ili radnog mjesta…

No, na stranu ta nabrajanja o soliranju na motociklu; ovdje se trebamo baviti jednom „naprednijom“ verzijom korištenja motocikla, a to je vožnja „u dvoje“. Znam neke iskusne motocikliste koji se gnušaju i same pomisli da bi vozili nekoga odozada, pa čak i svoju curu ili neku drugu punoljetnu djevojčicu, govoreći da je to preopasno, da nemaju povjerenja u nikoga tko bi im bio iza guzice na nečemu tako brzom i tako nestabilnom kao što je motor, da se boje nepredvidljivog ponašanja one druge osobe iza sebe, jer se činjenično mnoge dame na zadnjem sicu, koliko god se voljele popesti na isti, ne znaju i ponašati na tom sicu tijekom vožnje… Osobno mislim da je tu više problem u njima nego u suvozačici, ali neka…

U dvoje je uvijek zagarantirano dobro društvo…

E pa baš zato, odlučio sam ovdje dati neke savjete, sakupljene sa svih strana, kao i sa nekih stranih foruma gdje sam isto član, gdje mnogi dobronamjerni članovi rado daju savjete iz svojeg bogatog iskustva, kako bi i mi imali koristi od toga… jednostavno, smatram da savjeta na motociklu nikada dosta, obzirom na fizikalnu složenost i teoriju same vožnje, i da nikada, ali nikada nismo dva puta prošli kroz identičnu situaciju, niti po pitanju putanje, vjetra na cesti, brzine… stoga je i širina znanja i spremnosti na iznenadne situacije ključna riječ u govoru o sigurnosti vožnje na motociklu.

Pa da počnem… dobar suvozač na motociklu je samo onaj koji se ponaša kao i da nije na motociklu! Dobar suvozač se ne penje na motocikl dok mu vozač ne kaže da može, a isto tako niti ne silazi dok mu se ne kaže; dobar suvozač ne radi čudne i rizične pokrete za vrijeme vožnje (namještanja težine, premještanja, naginjanja), i dobar suvozač nikada ne pokušava „pomoći“ u upravljanju motociklom na bilo koji aktivan način, uključivo i dodirivanje guvernala, što je i vrhunski glupo i vrhunski opasno… nadalje, dobar suvozač neće spuštati noge sa suvozačkih „fuzića“ kada se zaustavi motocikl na semaforu, već će i dalje sjediti mirno kao da se ništa nije dogodilo.

Prigodom vožnje na motociklu sa suvozačem, vozač treba biti vrlo, vrlo nježan… pritom mislim na nježnost upravljanja, pogotovo dodavanja gasa i kočenja. Kada se vozite po gradu, ili drugdje malim brzinama, poželjno je da suvozač sjedi uspravno, kako bi maksimalno smanjio pritisak na leđa, a onda i ruke vozača… niti ne trebam spominjati da je najugroženiji dio vozača „međunožna meštrija“, pogotovo na R-motorima, čiji tank svojim skoro okomitim zidom vrlo neugodno tlači te osjetljive dijelove pri naglim kočenjima… i kada opterećenje uslijed tromosti vozačev tijela još „podebljamo“ sa masom suvozača, situacija postaje istinski bolna! Stoga je stil vožnje potrebno prilagoditi i takvim situacijama, iliti voziti bez zaletavanja i ostalih radnji koje mogu zahtijevati nagla kočenja.

Dodatna težina u vidu suvozača je vrlo podnošljiva kod malih i manjih brzina. Kod većih brzina, ili kod neravnog ili lošeg kolnika, ta dodatna težina može na momente preopterećivati ukupni ovjes motocikla, pogotovo same opruge amortizera, pa je i na tu činjenicu potrebno obratiti dužnu pažnju prije početka vožnje. Najčešća podešenja ovjesa, ona tvornička, nisu dovoljna za podnošenje takvih opterećenja, pa je prije vožnje potrebno izvršiti i prepodešavanje amortizera za povećanu težinu. Tome može umnogome pomoći ispravna analiza predstojećeg puta, pogotovo po tipovima podloge i stanja same podloge, pa se podešenja rade po pretpostavljenim maksimalnim opterećenjima.

Povećana ukupna težina rezultira i povećanim opterećenjima guma, pa je i tu potrebno izvršiti korekcije, najčešće dopumpavanjem cca 0,2 do 0,6 kPa. Opterećena guma treba imati malo veću površinu dodira sa podlogom od one kada se vozi samo vozač, a svaki motocikl ima, u svojem „user-manualu“, tablice pumpanja guma za slučajeve vožnje jedne ili dvije osobe. U principu, i sa suvozačem, koji se ponaša kao nekakav dio samog motocikla, može se voziti gotovo kao i kada ste sami na motociklu, pa čak i do granice kada već rade knee-slideri.

Ovaj suvozač vas neće gnjaviti previše…

Oboje na motociklu, i vozač i suvozač, trebaju biti propisno i dobro obučeni, i tu nema principa da vozač treba biti „bolje“ opremljen. Oprema za obadvoje treba biti kompletna, znači od kacige, jakni sa štitnicima, hlača sa štitnicima, visokih moto-čizama ili druge usporedive obuće preko gležanja, pa do rukavica… Znači, one slikice sa reklama, gdje se suvozačica vozi u ljetnoj haljinici i sa sandalicama na nogama, a vjetar miluje noge cijelom dužinom baš onako kako bi i mi to voljeli, jednostavno zaboravite… ako vam je stalo do te osobe iza vas, pokažite joj da ju cijenite, pokažite joj svoj zaštitnički instinkt na najpametniji način – opremite ju od glave do pete, i spasite i sebe i nju od kroničnih upala i možebitnih teških ozljeda ili smrti uslijed pada, što je svakako važnije od toga da noge i tange vidi svaki prolaznik. Ionako je bitna samo činjenica da vi uživate u tome, a drugi ionako nisu važni.

Kada se vozite sa suvozačem na nekom custom/chopper motociklu sa naslonom, bolje rečeno sissy-barom, obratite pažnju i na rasterećenja prednjeg kotača uslijed premještanja težišta motocikla unatrag. Kada se suvozač nasloni u svojem sjedalu na stražnji naslon, može vam se činiti da je upravljač prelagan, skoro kao da i nema prednje gume. To može biti opasno prigodom bržeg ulaska u zavoj, jer lako dolazi do gubitka gripa, zatim pojave bočnog proklizavanja, a time i gubitka kontrole nad motociklom i njegovom upravljivosti. Trebam li reći kako to najčešće završi? Mnogi vani za tako nešto savjetuju jednostavne stvari koje bi kod nas mogle, uobičajeno za sve pametne stvari na ovom svijetu (jer mi smo tradicionalno najpametniji na svijetu), naići na podsmijeh i izrugivanje, a odnose se na „generalne probe“ vožnje sa takvim opterećenjem u vidu vreća sa „nečim“ unutra i težine cca 60-ak ili više kg, fiksiranima na zadnjem sjedalu sa „španerima“. Desetak kilometara sa takvim opterećenjem na zadnjem sjedalu može dati dobar utisak ponašanja motocikla prigodom naglijeg ubrzavanja ili kočenja, prigodom naginjanja u zavojima ili proklizavanja.

Od savjeta za suvozače rekao bih još neke elementarne stvari.

– Na motocikl se uvijek penjite sa njegove lijeve strane!

– Za vrijeme vožnje nemojte stiskati niti motocikl, a niti vozača, sa nogama ili rukama.

– Nikada, ali NIKADA; nemojte gurati prste u pojas ili hlače vozača! U slučaju stiska prstiju može se javiti jaka bol, koja može rezultirati paničnim reakcijama izvlačenja prstiju i narušavanja ravnoteže, a u slučaju pada stisak remena za hlače, ili sam rub hlača, mogu i lomiti ili otrgnuti prste ili šaku. Zvuči bizarno, ali događalo se! Bolji savjet je da suvozač ima utaknute palce u prednje donje džepove na jakni, obuhvaćajući sa dlanovima izvana vanjske džepove u kojima su im palci.

– Vožnja bez kacige za suvozače je isto pogibeljna, jer uslijed kočenja mogu glavom lupiti u kacigu vozača i razbiti nos, ili porezati lice, što isto može rezultirati ishitrenim reakcijama i panikom. Stoga je važno da je suvozač na motociklu minimalno jednako dobro opremljen kao i vozač.

– Još jedan detalj, na koji moraju obratiti pažnju i vozač i suvozač, je smještaj zadnjih nogohvata (fussrastera) u odnosu na ispušnu cijev. Mnogo nogu je opaljeno i opečeno zbog toga što je vlasnik htio malo „poboljšati“ motocikl, pa se bacio u razne zahvate rezanja, kraćenja i otvaranja ispušnih cijevi, bez razmišljanja da bi to moglo biti vrlo opasno za eventualnog suvozača u datom trenutku. Pritom su i zadnju „fuzići“ često postavljani samo forme radi, bez razmišljanja o smjeru, silinu i intenzitetu grijanja ispušne cijevi i paljenja ispušnih plinova.

– Na motociklu sjedite uspravno, budite opušteni, jer ukočenost umara. Nemojte kontrirati zavoju, tj. ponašati se kao da vi vozite! I nemojte nikada niti pomisliti dodirnuti upravljač za vrijeme vožnje!

– Budite samo uvijek uspravno na motociklu, kičmom paralelno (kao da je produžetak) sa okomitom osi motocikla. Položaj tijela neka bude blagi nagib prema naprijed. Držite se za rukohvate iza sjedala, ili vozača oko pojasa, ali bez da ga stežete.

– Izbjegavajte radnje tipa škakljanja, bockanja, kuckanja po vozačevoj kacigi ili udaranja vozača! Ako nemate ugrađenu interkom-komunikaciju u kacige, reducirajte komunikaciju i razgovore na najmanju moguću mjeru, osim ako je nešto hitno, ali i tada mu to priopćite pravovremeno, da se stigne „organizirati“ (npr., ako trebate ići na WC itd…).

– Za vrijeme vožnje nije dopušteno, a još manje poželjno, jesti, piti, pušiti, mahati rukama, odvajati ruke od tijela ili rukohvata, skidanje odjeće ili kacige, mobiteliranje bez ugrađenog hands-free sustava, ustajanje sa motocikla (za suvozača uvijek, za vozača dok ima suvozača iza sebe)…

Ne žalite povesti svoju dragu sa sobom…

I mada ne sumnjam da mnogi od vas znaju sve ovo (mislim i ozbiljno i cinično), pa čak i mnogo toga što sam možebitno zaboravio, nadam se da ćete mnoge važne stvari iz ovog teksta – na ozbiljan i adekvatan način – reći kao dobre savjete svojim stalnim, ili i svim budućim suvozačima i suvozačicama. I u zajedništvu na vašem motociklu, želim vam puno (zajedničkih) kilometara…

Share

About Author

admin