Motori i oprema — 27 listopada 2018 -

Četiri godine prošle su od kada je predstavljen prvi MT-07 koji je svojom povoljnom cijenom, živahnim agregatom, lakoćom postojanja i „hyper“ dizajnom probio put do čak 80 tisuća kupaca, pri čemu je u Europi cijelo vrijeme bio na vrhu ili pri samom vrhu najprodavanijih modela. I zato nije mala stvar kad Yamaha predstavi novi MT-07 za 2018., čak i ako su promjene u odnosu na dosadašnji model do te mjere blage da su čak i mlake.

Jasno, ako je Yamaha riskirala predstavljanjem prve generacije modela, koji je bio totalno drugačiji od drugih, onda nisu smjeli previše riskirati kod redizajna, koji bi ovom bestseleru trebao osigurati još koju uspješnu godinu na tržištu. Tako je figura ostala manje-više ista, ali su zato zategnute crte lica kako bi dvocilidrični MT-07 više podsjećao na trocilindrični MT-09.

Zanimljivo je pritom da novo prednje svjetlo, zapravo, podsjeća na stari MT-09, dok na novu „devetku“ podsjeća promijenjeni spremnik goriva s lažnim usisnicima zraka sa svake strane. I stražnje svjetlo je redizajnirano po uzoru na MT-09, a iako nam je sve to djelovalo nedovoljno radikalno kad smo novi MT-07 prvi put vidjeli na EICMA sajmu u Milanu, moramo priznati da na dnevnom svjetlu djeluje i modernije i agresivnije od svojeg prethodnika. S tim novim detaljima MT-07 predstavlja još skladniju i totalno zaokruženu vizualnu cjelinu. Kao da je nastao jednim, neprekinutim potezom kista.

A tehničke promjene? Ako je vjerovati Yamahi, njih je malo i naširoko su razmaknute. Spomenut će vam samo drugačije podešenu prednju vilicu i novi sustav promjene predopterećenja stražnjeg monoamortizera, a prešutjet će vam da je u međuvremenu dvocilindrični agregat od 689 ccm usklađen s Euro4 normama, iako je baš to promjena koja se najviše osjeti. Ne, ne radi se o tome smo „potegnuli“ iz auspuha i osjetili manji udio dušičnih oksida u ispušnim plinovima, nego smo dodali gas i primijetili da je dvocilindrični agregat izgubio nešto od one zarazne prpošnosti na srednjim režimima vrtnje. Konstatirali smo to već i na Traceru 700, ali tada smo mislili da je dozu živahnosti upila dodatna težina, no čini se da se radi o usklađivanje punjenja cilindara i pražnjenja auspuha s Euro4 normama.

Na papiru sve ostaje u dlaku isto. MT-07 i dalje istiskuje 74,8 KS pri 9.000 o/min i 68 Nm pri 6.500 o/min, no razvijanje snage je sad ipak mrvicu drugačije. Hoćemo reći da je razvijanje snage sada linearnije, s manje izraženim skokom živosti na srednjim režimima vrtnje. Moramo priznati da nam je to bila jedna od najsimpatičnijih karakteristika dosadašnjeg modela, nešto po čemu je doista odskakao od svojih konkurenata, no dobra je stvar da je MT-07 zadržao 99% tog zabavnog karaktera i da ga je i dalje najveći užitak voziti između 3.000 i 6.000 o/min.

Budući da je riječ o motociklu koji je namijenjen i početnicima (postoji i A2 verzija blokirana na 48 KS), treba spomenuti da dvocilindrični agregat nije samo elastičan, nego i jako komunikativan u smislu da će na nježno dodavanje gasa odgovoriti i isto takvim razvijanjem snage. Trebalo bi samo izbjegavati spuštanje ispod 3.000 o/min u višim stupnjevima prijenosa jer se dvocilindraš tada pretjerano muči i trese. Izvan toga je izrazito kultiviran, a sitne vibracije, koje variraju od režima do režima vrtnje, samo pridonose šarmu.

No, MT-07 je i dalje najšarmantniji kad odlučnije zavrnete ručicu gasa. S asimetričnim intervalima paljenja, odnosno hvatištima klipnjača zamaknutim za 270°, ovaj redni dvocilindraš razvijanjem snage podsjeća na poskočne V2 agregate, ali bez grubosti koju oni obično donose. Osim toga, i u pripadajućoj zvučnoj kulisi ima tog zaraznog V2 ritma, šteta je samo što je sopranistica nešto bliže mikrofonu od baritona, pa u globalu MT-07 više zvecka nego što buči.

Najvažnije od svega je da dvocilindraš i dalje garantira iznenađujuće dobar provod. Kao što smo već spomenuli, novi MT-07 kao da je izgubio dašak razigranosti na srednjim brojevima okretaja, no i dalje baš tu pruža najviše vozačkog užitka, odnosno najizravniji i najkonkretniji porast snage za svaki dodatni stupanj zakretanja ručice gasa. S druge strane, čini se da je sada ipak nivelirano razvijanje snage u čitavom rasponu vrtnje, pa se na novom modelu, više nego dosad, isplati posezati i za visokim brojevima okretaja. Blagi skok u snazi se osjeti pri nekih 6.000 o/min, nakon čega MT-07 postupno sve žešće i uzbudljivije juri tako da do trenutka kad dohvatite 10.000 o/min imate osjećaj kako vam je na raspolaganju i osjetno više od deklariranih 75 KS. Nije to ništa spektakularno, ali na visokim okretajima MT-07 ubrzava iznenađujuće odlučno i pritom bez kapljice znoja prebacuje 200 km/h.

I mjenjač je brz, a uz to i iznimno precizan, te u cjelini dobar. No, svejedno je malo grublji od konkurencije, u smislu da traži nešto više sile na poluzi, nakon čega je ukapčanje željenog stupnja prijenosa poprilično naglo. Uglavnom, bez spojke se isplati prebacivati tek u 5. ili 6. stupanj prijenosa, ispod toga se ponekad osjeti previše izraženi trzaj. A kad smo već kod toga, spomenimo da, za današnje poimanje stvari, Yamahinoj „sedmici“ nedostaje i klizna spojka. Neće se zbog toga dogoditi ništa strašno, ali se kod sportskog prebacivanja u stupanj niže, a posebno iz treće u drugu brzinu, osjeti izraženi trzaj, koji zna biti popraćen i kratkotrajnim zanošenjem stražnjeg kraja.

Inače, kočenje motorom je taman prave siline, a isto bi se moglo konstatirati i za konvencionalne kočnice. Nema tu nikakvog razbacivanja; nazubljeni prednji diskovi su čak i relativno skromnog promjera od 282 mm, te su upareni s klasičnim kliještima, no to je itekako dobro odmjerena kombinacija. Bez pretjerane agresije, prednja kočnica je dovoljno odlučna i jako lijepo se dozira, uz napomenu da snaga kočenja raste progresivno i da je za izvlačenje maksimuma potrebno malo jače stisnuti polugu.

U svemu tome se možete pouzdati ABS, čak i ako mu pri malim brzinama nedostaje doza sofisticiranosti, u smislu da dopušta prednjem kotaču da bude duže zablokiran, prije nego ga pusti, pa opet zablokira, dokad motocikl već i stane. Na stražnjem kraju je ABS manje osjetljiv od prosjeka klase, što znači da se disk promjera 245 mm pokazao upotrebljivim.

Primjetno je da kod odlučnijeg aktiviranja kočnica prednja vilica nešto izraženije ponire, ali ne ide dokraja svog hoda. Inače, u Yamahi tvrde da su na modelu za 2018. promijenjene postavke prednje vilice, kako bi motocikl u tom dijelu zračio s više sportskog karaktera, no moramo priznati da u tom dijelu nismo uočili neku značajniju promjenu. I nemamo ništa protiv, jer MT-07 i ovako odlično vijuga kroz zavoje.

Kao i kad smo testirali stari model, MT-07 nam je u prva tri zavoja bio pomalo čudan, kao da se ispraznila prednja guma pa je motocikl previše „ljepljiv“ na upravljaču. No, brzo smo se priviknuli na to, osjećaj ljepljivosti je u potpunosti iščezao, a u prvi plan se probila nevjerojatno dobro usklađena kombinacija okretnosti i lakoće upravljanja. MT-07 je neobično lako voziti, kao da je riječ o kakvoj 125-ici, a to, u kombinaciji s uskom siluetom motocikla, znači da će se kroz gužvu lako provlačiti i oni koji imaju dvije lijeve ruke. No, takvo što je od jednog ekonomičnog nakeda za očekivati, ono gdje MT-07 doista imponira je jurnjava zavojitom cestom.

Uz to što je iznimno okretan, MT-07 nije ni na koji način previše agresivan, pa se u nagibe spušta iznimno glatko, ali i vrlo linearno, čak i kada pretjerano snažno uprete u krajeve relativno uskog upravljača. Pritom se i u doista sportskoj vožnji ne morate previše prebacivati u sjedalu, dovoljno je da samo lagano gurate motocikl ispod sebe, kao da je riječ o kakvom supermotu. Katapultiranje iz jednog u drugi nagib može biti doista brzo, a osjećaj za prednji i stražnji kraj je doista odličan, tako da s punim povjerenjem prebrzo ulijećemo u slijepe serpentine. Pritom se motocikl može spustiti dovoljno duboko da nevjerojatno oštro prolazimo i kroz one doista zatvorene zavoje, a najbolje od svega je da i u takvoj sportskoj vožnji na samoj granici MT-07 gotovo uopće ne umara. Samo beskrajno zabavlja.

Istina, MT-07 će se malo uznemiriti ako u nagibu naletite na kakvu neravninu, no nije to ništa zabrinjavajuće, kao ni neočekivano za motocikl koji sa svim tekućinama broji samo 182 kg, te ima osovinski razmak od samo 1.400 mm. Osim toga, ovjes je u globalu mrvicu mekše podešen, pa tako MT-07, kad je uspravan, doista lijepo upija one manje neravnine. U tom je bolji od prosjeka klase, i nije pretenciozno reći da je ovjes doista udoban, šteta samo što isto ne vrijedi i za sjedalo vozača.

Ono je novo, s prednje strane se proteže na spremnik goriva, a uz bolji položaj vozača trebalo bi osigurati i više komfora. No, nije da smo to primijetili. Kao i dosad, sjedalo prenosi obilje informacija do vozača, ali je u cjelini ipak pretanko i pretvrdo za neke duže vožnje. A iako je šire i mrvicu ugodnije u stražnjem dijelu, tu ipak nije najprirodnije sjediti, to više što vas zbog svoje zakošenosti gura prema naprijed. Jasno, u tom dijelu je vozač još uvijek prošao bolje od suvozača.

Nije se ništa promijenilo ni po pitanju zaštite od vjetra, koja i dalje ne postoji, no isto tako se ni ne stvaraju neke turbulencije koje bi remetile ugode vožnje. Kako ubrzavate tako raste i pritisak na prsima, no kaciga ne leluja te nije nikakav problem i na duže pruge držati 150 km/h, pa i više od toga. No, kako se približavate brojci od 200 km/h tako su i sve veće šanse da će MT-07, u nekom trenutku početi lelujati. Dotad iznimno upravljiv motocikl odjednom postaje svojeglav, i na vaš pokušaj da fiksirate pravocrtnu putanju on odgovara „pijanom“ cik-cak putanjom, tako da vam se i široka traka autoceste odjednom može čini uska.

To je bila boljka i starog modela i zato je bolje da se na autocesti držite nekih 6.000 o/min, kada MT-07 drži otprilike 145 km/h. Spomenimo i to da nam je u kombiniranoj vožnji gradom, cestom i autocestom MT-07 trošio itekako prihvatljiv 4,8 l/100 km, što znači da i s tim relativno malim spremnikom goriva od 14 l možete s lakoćom prebaciti 200 km.

Ono što i dalje fascinira kod ovog motocikla je njegova primjerenost za sve „uzraste“. Iako je riječ o kompaktnom motociklu, na njegovu sjedalu smještenom na 805 mm će se dobro osjećati i vozači od 185 cm. Vjerojatno će poželjeti nešto širi upravljač, a priznajemo da se nikad nećemo priviknuti na to što je ploča s instrumentima smještena tako nisko i blizu vozaču. Bilo bi puno bolje da zamjeni poziciju s kontakt bravom, koja je isturena naprijed te je tako nešto nespretnije baratati ključem, čiji je privjesak, uz to, na prvoj liniji obrane od kukaca, pri čemu kao da posebno privlači baš one s posebno razvijenim i žutim sadržajem ispunjenim probavnim traktom. No, to su samo detalji od sporedne važnosti, posebno kad ih usporedimo s činjenicom da i visoki vozači ne samo da imaju dovoljno mjesta za svoje ekstremitete, nego zauzimaju gotovo idealan položaj za upravljačem, onaj u kojem se osjećaju kao da su jedno s motociklom.

I to je vjerojatno najveća kvaliteta ovog motocikla. Bilo da odlučno dodajete gas, da žestoko napadate zavoje, da agresivno kočite ili se samo lagano vozite, osjećate se apsolutno sjedinjeni s ovim strojem. MT-07 kao da je vaša produžena ruka, koja vam čita misli te ih nevjerojatno spretno, i s takvom nevjerojatnom lakoćom, pretvara u željenu akciju. Jasno, postoje i bitno snažniji i na trenutke daleko uzbudljivi motocikli, no za upravljačem ove podatne Yamahe bi se mogli osjećati i boljim vozačem nego što to doista jeste. I biti ćete brži nego što se to drugi uopće mogu nadati.

Isto tako, MT-07 je s traženih 57.900 kn sasvim na razini klase kojoj pripada, a od koje ipak malo odskače vozačkim užitkom. I konkurencija je razigrana i zabavnija nego što to vjerojatno mislite, no Yamaha MT-07 je i dalje mrvicu uzbudljivija. I zapravo je dobro na modelu za 2018. nisu puno toga mijenjali, jer su tako bile i manje šanse da nešto pokvare. Istina, godine i nedavno temeljito obnovljena konkurencija su lagano sustigle MT-07, možda se čak i opasno približile. Ali još ga nisu i prestigle.

Tekst/Foto: MotoPuls

Share

About Author

mate