Vozili smo — 23 lipnja 2009 -

Koliko puta Vam se u životu dogodilo da zbog toliko komplikacija oko svega počnete cijeniti nešto jednostavno i direktno, a zabavno i prakitčno? Yamaha WR 125R veoma cijeni te iskonske vrline motocikla – kada je jedino važno zabaviti se u jednostavnom okruženju, bez previše komplikacija i zamršenja. Kada je manje više, WR 125R nastupa – i to u svakom dobrom smislu te izreke.
 

 

"Ne sudi knjigu po koricama" je izreka koja mi često prolazi po glavi dok sjedam na te testne motore. Ali što da čovjek kaže kada vrati hi-tech čudo od tko zna koliko konja, s urlikom koji diže svaku dlaku na tijelu, koje se ne da voziti po cesti od Yamahe R1 i preuzme WR 125R. Prva pomisao bila je "što ću s time, da se vozim po vrtu?" Ne sudi knjigu po koricama.
 

Iako su one, subjektivno rečeno, veoma lijepe. Mali WR je na scenu, zajedno sa svojim supermoto bratom, koji nosi oznaku X, stupio ove godine. Vidi se da je dobro odgojen; manire i izgled je naslijedio od starije braće iz WR serije, sa lijepim i oštrim linijama, pogotovo prednjeg svjetla i bočnog oklopa koji su zbilja nešto posebno.
 

 

 

Da bi se knjiga dobro osudila ili shvatila, nekada treba čitati između redaka. No, to kod WR-a nije slučaj. Sjećate li se svojih prvih moto iskustava na jednostavnim motociklima? Kada je vožnja bila užitak samo zbog vožnje, davanja gasa, kočenja, upravljanja spojkom, kada ste se radovali svakoj promjeni brzine? WR nas vraća u to doba, kada smo se vozili samo da se vozimo i uživamo, bez filozofije oko ovjesa, snage i njenog lijepog i glatkog ispoljavanja. WR je jednostavno napravljen sa zadaćom da zadovolji početnike, one koji se nakon dugo vremena vraćaju na motor, ili možda one kojima je dosta svega i žele nešto s čime se neće morati previše zamarati. I to je danas, kada se svaki promjenjeni vijak na novom modelu koji izlazi svaka 3 mjeseca najavljuje kao velika novost i tehnološki boom, zapravo stvarno super.
 

Tehnika – keepin’ it simple
 
Malog WR-a pogoni četverotaktni jednocilindrični agregat sa četiri ventila i jednim bregastim vratilom. Dimenzije provrta i hoda glase 52,0 x 58,6 mm, dok kompresioni omjer na ovom agregatu koji posjeduje ubrizgavanje goriva iznosi 11,2:1. Ovaj pogonski agregat, koji je donatora našao u razvijenim zemljama popularnom YZF-R125 svojih 15 ks ispoljava pri 9,000 okr/min, dok je područje najvećeg okretnog momenta na 8,000 okr/min.
 

Ovaj mali pogonski agregat je ponešto modificiran na putu iz sportskog u enduro motor – usis i ispuh su nešto malo promjenjeni kako bi se dobilo na odgovoru na gas na niskim okretajima, što će svakako biti plus ako slučajno zabrazdimo na nekoj livadi. Za raspodjelu okretnog momenta brine se šesterostupanjski mjenjač, gdje šesta brzina glumi nekakav overdrive, što je veoma korisno za brze prometnice na koju ćete sigurno tu i tamo nabasati.
 

Agregat malog WR-a je i prijateljski raspoložen prema okolini: posjeduje sustav ubacivanja svježeg zraka u ispuh, a tu je i katalizator u paru sa lambda sondom, pa ispušni plinovi podliježu Euro 3 normama. Kad smo već kod zagađenja, WR se brine i za nisku razinu zagađenja bukom. Blaga nota iz ispuha neće uznemiriti niti životinje ako se provozate po nekom laganom šumskom puteljku.
 

 

Što se pokretanja tiče, WR posjeduje električni starter sa automatskim dekompresorom, dok za nožni pokretač (kurblu) nije bilo mjesta. No, razloga za brigu zbilja nema, jer WR u baš svim vremenskim uvjetima pali na dodir tipke elektrostartera.
 

Što se okvira tiče, u Yamahi su si dali truda i ovu malu 125-icu napravili po uzoru na starijeg i pravog trkaćeg brata, WR 250F. Po uzoru na njega, okvir je čelična konstrukcija u obliku dijamanta, što osigurava veliku čvrstoću i solidnost izvedbe. Pravi WR (250F) bio je uzor i za dizajn spremnika goriva i sjedala, što govori samo za sebe – vrhunski materijali i dizajn osiguravaju odličan grip, bilo u zavoju, prilikom vožnje stoječki ili na ravnom. Spomenimo kako je sjedalo visoko 930 mm, što će nekima možda zadavati probleme, pogotovo onim laganim 16-godišnjacima koji neće moći sabiti stražnji amortizer. No, na svu sreću, sjedalo je usko, pa se vozač može lagano premjestiti na bedro i osloniti se punom nogom na podlogu.
 

Za amortizaciju se brinu vilica promjera 41 mm sa hodom od 240 mm, te stražnji monocross amortizer koji nudi mogućnost podešavanja prednapona opruge u sedam stupnjeva. Na kraju amortizacijskih elemenata su kotači od 21“ naprijed i 18“ odostraga, na koje su montirane Michelin Sirac gume. Spomenimo i atraktivne kotače, napravljene od aluminijske legure sa poliranim obručima koji možda nisu u standardu sa današnjim motocross motorima, ali su jako simpatični i lako se čiste.
 

 

Simpatične su i kočnice. WR-a u R verziji zaustavljaju nazubljeni diskovi promjera 240 mm naprijed i 220 mm odostraga, na koje djeluju plutajuća kočiona kliješta (dvoklipna naprijed, jednoklipna odostraga). Kočnice svoj zadatak izvršavaju solidno, iako je stražnju nekada malo teško dozirati: samo milimetar preko granice i kotač blokira – ali na način da prije čujete kako skače lanac i cvili guma, umjesto iznenadnog zanošenja stražnjeg kraja. Za prednju kočnicu nemamo primjedbi – možda malo više snage nebi škodilo u gradskoj vrevi, ali to joj ne smijemo uzeti za zlo, budući da je ovo i off-road motor, gdje postoji stvar koja se zove prejaka kočnica.
 

Cool motocross efekt daju protektori okvira od hrapave plastike koji sprečavaju grebanje okvira i omogućuju veći grip vozača na motoru u zavoju. I poluga mjenjača je našla svog srodnika na pravom motocross motoru, pa se njen vrh savija kako ne bi pukao prilikom padova. I instrument ploča je cijela u tom tonu – minimalistička, pokazuje samo ono najpotrebnije. A to je brzina kretanja, razina goriva u spremniku i dva parcijalna brojača prijeđenog puta. Možda fali brojač okretaja, ali on bi i onako bio zbunjen cijelo vrijeme.
 

 

Sve to nabrojano je možda cool nabrajati frendovima u parku, ali radi li to svoj posao? Sudeći po WR-ovom ponašanju u vožnji – da. I to sasvim solidno. Ima nešto u tom malom WR-u što ga čini tako zabavnim, a to je jednostavnost. Tko je rekao da treba hrpa snage da se čovjek dobro zabavi? Ok, snage možda malo fali, ali gledajte to sa svjetlije strane – u doba drakonskih kazni teško da ćete pobrati neku kaznu za prebrzu vožnju. Makar uz malo truda možete doći i do toga, budući da WR ubrzava sasvim solidno ako primjenjujete gas-do-kraja stil vožnje u svakodnevnom životu. Ples na polužici mjenjača treba izvoditi često i precizno, no zato je komanda mekana, a sam čin zabavan, pogotovo na promjenama na niže.
 

Kako smo se bolje upoznavali s WR-om, tako je on postajao sve zabavniji i zabavniji. Upravo zbog svoje krajnje jednostavnosti WR je idealan za one koji ustvari ne znaju što hoće – motor za grad, za zabavu ili za vožnju po puteljcima na koje s običnim cestovnim motorom ne mogu. Bilo da se radi o divljanju na uskim zavojima po gradu ili laganoj vožnji po prirodi (ili obrnuto), WR 125R svoju zadaću odrađuje na visokom nivou. I baš zato smo ga zavoljeli. Možda i nije za neke prezahtjevne terene, ali to se od njega niti ne traži zbog relativno limitirane snage. No snašao bi se i tamo, da baš mora.
 

Sve, od položaja u sjedalu, na kojem ima toliko mjesta za igre naprijed – nazad, od upravljača, koji je nekako u slatkoj sredini, od nazubljenih oslonaca za noge koji možda malo žuljaju u stand – up vožnji u tenisicama, preko sretnog motora koji voli visoke okretaje, do držanja u zavojima (neovisno o podlozi) izmamljivalo je osmjeh na lice. Jedina zamjerka koja će nekima smetati a nekima ne jesu malo široki bočni oklopi, koji dosta šire noge u „noga naprijed“ stilu vožnje i ne postojanje ničega na stražnjem kraju za što se može primiti motor da se zanese ili digne prilikom izvlačenja iz blata ili nečeg sličnog. Tu je i stražnja kočnica i njeno možda pretjerano blokiranje tj. agresivnost, ali na to se čovjek navikne. Ono što je zbilja dobro odrađeno su komande gasa i spojke – savršeno mekane i savršeno pogođene, polje na koje se drugi motocikli mogu ugledati.
 

 

WR 125R je zbilja dobro složen motor, gledali to sa tehničke
strane ili sa strane osjećaja u vožnji. Sve je na svom mjestu i radi svoj posao onako kako treba. Samo da je možda još malo snage…

 

Kako završiti test da to ispadne dramatično, da se svi zaljube u motor? U WR-ovom slučaju nikako; on to radi sam za sebe. Da ima malo više snage (a ne smije, zbog vozačkih dozvola) odmah bih otišao po jednoga i to ne da se vozim po vrtu, nego zbog toga jer se WR čini kao odlična stvar za pustiti mozak na pašu i uživati u životu. Manje je više, a u ovoj knjizi lijepih korica piše puno stvari koje izmamljuju osmjeh na lice.
 

Share

Povezane novosti

MV Agusta F3 675

MV Agusta F3 675

rujan 30, 2015
KTM Freeride 350

KTM Freeride 350

siječanj 26, 2014
Husaberg enduro

Husaberg enduro

ožujak 02, 2013
Piaggio X10

Piaggio X10

siječanj 04, 2013
Husqvarna Nuda 900 R

Husqvarna Nuda 900 R

studeni 14, 2012
Scarabeo 200 i.e.

Scarabeo 200 i.e.

lipanj 21, 2012

About Author

admin