Zabava — 04 veljače 2018 -

 

Yamaha tvrdi da je YXZ 1000R prvo supersport side-by-side vozilo. No, baš kao što Rambo Amadeus pjeva da nije izmislio turbo-folk, nego mu je samo dao ime, tako i Yamaha nije izmislila klasu sportskih side-by-side vozila, nego joj je samo dala prefiks super. I to potpuno opravdano, jer njihov prvijenac u toj klasi nije samo super, nego je u cijeloj toj side-by-side recepturi, sa četverociklima kao temeljcem , dodao pikantan začin.

Naime, za razliku od svojih sjevernoameričkih konkurenata pokretanih snažnim dvocilindrašima, koji su sve češće opremljeni i turbopunjačima, ali i upareni s umirujućim CVT mjenjačima, Yamaha YXZ 1000R ima atmosferski agregat s tri svadljiva cilindra, ali i sekvencijalni mjenjač s 5 stupnjeva prijenosa. Ovo potonje je posebno bitna razlika, koja ionako ekstatičan doživljaj vožnje ovakvih off-road jurilica čini još uzbudljivijim, ali i zahtjevnijim iskustvom.

Zapravo, već i samo bacanje pogleda na tu ručicu sekvencijalnog mjenjača, a pokraj koje tako izazovno strši i poluga ručne kočnice, potencira ugođaj spartanskog rally automobila, možda ne baš onog za Monte Carlo, ali svakako za Dakar. Dodatnom prožimanju totalnim „racing“ ugođajem pridonose i sportski profilirana sjedala, metalno šupljikavi zvuk zatvaranja plastičnih vrata, kao i bacanje pogleda kroz malo kolo upravljača na digitalne instrumente izvedene u stilu Yamahe R6.

A onda je tu i zvuk nemirnog rada trocilindričnog agregata, koji vam tako, već u praznom hodu, jasno poručuje da u ovom vozilu mlakonje nemaju što tražiti, čak ni na mjestu suvozača. Smješten iza naših leđa, taj trocilindraš od 998 ccm je izvedenica onog iz motornih sanjki i govorka se da razvija nekih 115 KS, što nam se čini više nego dovoljno za ovakvo off-road vozilo. Zapravo, u nekim situacijama snage ima i previše, no to zadovoljstvo tek trebamo spoznati.

Lijevom nogom gazimo polugu spojke, desnom rukom guramo lako dostupnu polugu mjenjača u prvi stupanj prijenosa, dok desnom nogom dodajemo gas bez milosti, kao da smo u kakvom rent-a-caru. Ne, tu nema labavo, ako se hoćete pokrenuti s mjesta, morate visoko podignuti brojeve okretaja i odlučno otpustiti spojku. U pokušaju da što brže odradimo asfaltnu dionicu, sustiže nas kakofonija dernjave bučnog trocilindričnog agregata i brundanja terenskih guma, a naš sve širi kretenski smiješak ne može narušiti ni to što već na prvom raskršću primjećujemo da četiri diska nisu ni izbliza tako eksplozivna kao ta tri cilindra. No, ovo je ipak off-road vozilo, namijenjeno vožnji po klizavom trenu, a njemu su, i snagom i doziranjem, te kočnice dobro prilagođene.

No, dovoljno dugo smo samo slinili: u trenutku kad stižemo u divljinu životni sokovi ove Yamahe su dovoljno ugrijani da se bacimo naglavačke u potragu za G točkom. Uključujemo pogon na sve kotače, da se na skliskom terenu ne razbacujemo snagom, dodajemo gas kako bi kazaljku brojača okretaja s juga potjerali na zapad-sjeverozapad i naglo otpuštamo papučicu spojke. Katapultirani smo s mjesta, a osjećaj silovitog početnog ubrzanja je dodatno potenciram time što zbog mekanog ovjesa YXZ naglašeno čučne, pa prvih nekoliko metara prednje gume kao da ni ne dodiruju podlogu.

Samo trenutak kasnije kazaljka je na rubu crvenog polja, koje započinje na 10.500 o/min, no poluga mjenjača nije samo nadohvat ruke, nego je i brza i precizna, a cjelokupni doživljaj prebacivanja je utoliko bolji što nam papučica spojke treba samo za kretanje s mjesta, ne i za ubacivanje u stupanj više. U svoj toj eksploziji jedva da se stignemo diviti lakoći s kojom ovjes upija neravnine i tako se još nismo ni snašli, a već na grbavom terenu lebdimo brzinom većom od 120 km/h i nastavljamo ubrzavati u završnom petu stupnju prijenosa.

Jasno, YXZ 1000R ipak teži konkretnih 699 kg tako da se njegova ubrzanja ni izbliza ne mogu mjeriti s onima na motociklu slične snage, no tako je samo na štoperici. Brojač otkucaja srca bi vjerojatno pokazao drugačije budući svako pritiskanje papučice gasa do poda rezultira time da vam se ova Yamaha pokušava oteti kontroli, i tu u svim mogućim smjerovima. Bilo bi pogrešno reći da se pritom borimo s upravljačem, jer zapravo uživamo, no imamo osjećaj da stalno kasnimo s korekcijama, a sve to na gotovo ravnom i relativnom pitomom puteljku i s uključenim pogonom na sve kotače.

Pravi cirkus vas očekuje tek kad isključite prednji pogon. U tom je slučaju skoro svako grubo gaženje papučice gasa popraćeno zabacivanjem stražnjeg kraja, čak i ako, zapravo, pokušavate voziti ravno. Pri prolascima kroz zavoje ta je tendencija otimanja kontroli dignuta za još koju potenciju, a iako je takav stil vožnje s izraženim zabacivanjem stražnjeg kraja sličan onom na četverociklu, tehnička izvedba je ipak bitno zahtjevnija. Na četverociklu je upravljač široka poluga s kojom praktično u trenu možete prebaciti prednje kotače iz jednog u drugi krajnji položaj, a i doziranje gasa palcem desne ruke je ipak preciznije od onog s desnim stopalom.

Kod YXZ-a ipak trebate odraditi nekoliko krugova na upravljaču da bi uhvatili stražnji kraj, dok je, u odnosu na četverocikl, mogućnost prebacivanja tijela prema unutrašnjosti zavoja bitno ograničena, a uz to ima i dramatično manji utjecaj na vozilu ovakve mase. Pritom bi se i moglo reći da je, s obzirom na veliku udaljenost od tla, kao i iznimno dugački hod ovjesa od 412 mm sprijeda i 432 mm straga, YXZ 1000 R i iznenađujuće stabilan u zavojima. Međutim, vozite li ga doista žestoko onda će u nekom trenutku svakako doći do izraženijeg naginjanja, a tada više niste daleko i od podizanja unutarnjih kotača.

Uglavnom, s pogonom samo na stražnje kotače pisanje krugova ili izvođenje osmica predstavlja dječja igru i u nekoliko sekundi ćete oko sebe dići takav oblak prašine da će vam trebati GPS za izlazak iz njega. Isto tako, uz malo prakse moguće je uhvatiti i onaj savršeni drift, no ako se zaigrate, a nemate reflekse mungosa, onda plešete na tankom ledu. Dovoljno je da tek malo pretjerate pa da u najboljem slučaju izvedete samo piruetu, a ako se pritom nađete na podlozi koja dobro drži, ili vanjskim kotačima upadnete u špuru, nije isključeno i prevrtanje. A ako nemate suvozača kao koristan balast, onda u svemu tome trebati biti i još oprezniji u desnim zavojima.

Jasno, opasnost od gubljenja kontrole i prevrtanja postoji i s uključenim pogonom na sve kotače, no time je ipak malo prigušena divlja narav. Odnosno, odabirom 4WD opcije ova Yamaha ipak ostaje dovoljno rasplesana i gipka u kukovima, no istovremeno joj je stražnjica manje nervozna, pa ju je i lakše čvrsto uhvatiti. To više što je upravljač opremljen servo uređajem, pa tako ne postaje bitno teži ili sporiji kada se snaga prenosi i na prednje kotače.

Osim toga, iako ga nismo imali prilike isprobati na onom posebno ekstremnom terenu, YXZ 1000R je s 4WD pogonom s iznimno lakoćom prelazio sve prepreke koje smo bacili pred njegove goleme gume i sve to bez potrebe za uključivanjem blokade diferencijala. A bez obzira na to da li ste do grla u blatu ili samo jurite makadamom, dodatno opravdanje za vožnju s uključenim pogonom na sve kotače nalazimo i u postojanju sustava koji pod velikim opterećenjima privremeno prekida prijenos snage na prednje kotače i tako smanjuje opasnost od oštećenja. To je posebno korisno kod izvođenja manjih terenskih skokova, koje kapacitetni i potpuno podesivi FOX ovjes uspješno apsorbira.

Takav vrhunski ovjes ekstremno dugačkog poput kakvog jastuka upija grbavi teren i čini YXZ udobnijim od naših očekivanja. Solidna su i sjedala, koja su podesiva, baš kao i upravljač, tako da bi ugodu u kokpitu moglo donekle kvariti samo grijanje nogu od strane mjenjačke kutije smještene u središnjem grebenu. A opet, to bi mogla biti i prednost kod vožnje u hladnijem dijelu godine.

Pregrijavao on nas ili samo grijao, mi taj sekvencijalni mjenjač ne bi mijenjali. Automatski CVT mjenjači kakvi se ugrađuju kod konkurenata svakako olakšavaju vožnju, no jednostavno ne nude tako direktan odgovor na gas, niti takav sveobuhvatni „racing“ doživljaj. U svakom slučaju, od vozača traže manji angažman.

Pritom moramo priznati da Polaris RZR 1000 nismo probali, a strah nas je i pomisliti koliki psihofizički angažman traži njihov brutalan novitet za 2017. koji uz pomoć turbopunjača oslobađa nevjerojatnih 168 KS. No, provozali smo Can-Am Maverick Turbo sa 131 KS i ma koliko je to bilo doista senzacionalno iskustvo, čini nam se da Yamaha YXZ 1000R predstavlja još veći vozački izazov.

Sofisticirano sirovom i nitroglicerinski eksplozivnom agregatu ionako ne treba turbopunjač, i s ovih ćete 115 KS imati pune ruke posla, a s tim odličnim sekvencijalnim mjenjačem još i više. To što u trenutku dok poprečno izlazite iz zavoja nije dovoljno samo stisnuti gas, nego je potrebno i ručicu mjenjača pogurnuti ili povući u pravu brzinu, ionako napetu vožnju čini još zahtjevnijom, a onda i izazovnijom.

Dakle, da parafraziramo Kennedyja, mi bi odabrali Yamahu YXZ 1000R ne zato jer ju je voziti lagano, nego zato jer je teško. I baš zato uzbudljivo i dijelom nedokučivo. Jer baš kad pomislite da ste joj uzeli mjeru, ova Yamaha pronađe novi način da vam se opet otme kontroli. I to je dobro jer vam, ako je to uopće moguće, YXZ 1000 R neće tako skoro dosaditi, on zauvijek ostaje nerješiva jednadžba.

Nažalost, velikoj većini će nerješivi problem biti cijena budući već osnovna verzija košta nekih 180.000 kn. Brutalna cifra, no, možda ipak griješite ako mislite da vam se za užitak posjedovanja i vožnje ovakvog orgazma na 4 kotača ne isplati, recimo, prodati bubreg. Ili testis. Naime, YXZ 1000R nije samo praktično nezaustavljivi terenac, nego je istovremeno i pustinjski buggy i žestoki rally automobil. Dakle, u jednom paketu dobijete tri uzbudljiva stroja za vožnju u dvoje. A još uvijek vam ostane i jedan bubreg. Ili testis.

Po nama je baš sekvencijalni mjenjač ono što čini razliku, no u Yamahi su odlučili otići korak dalje, pa su za 2017. predstavili i verziju SS s poluatomatskim mjenjačem i pripadajućim plus/ minus ručicama na upravljaču. Uz to, SS dolazi i s quickshifterom koji ubacivanje u više stupnjeve prijenosa čini još bržim, dok se poluautomatika pobrinula za to da kod ove verzije ne trebate koristiti papučicu spojke ni kod prebacivanja u brzinu niže. Štoviše, kod zaustavljanja se ubacivanje u niže stupnjeve prijenosa odrađuje automatski, a uz sve to YZX 1000 SS je opremljen i „launch-controlom“ kao i automatskim kočenjem motorom.

Tekst/Fotografije by Moto Puls

 

Share

Povezane novosti

IOM TT 2018 Promo

IOM TT 2018 Promo

svibanj 20, 2018
Goldwing by Cardsharper

Goldwing by Cardsharper

veljača 15, 2017
Ducati Diavel Diesel

Ducati Diavel Diesel

siječanj 16, 2017
Honda CB650 Scrambler

Honda CB650 Scrambler

siječanj 15, 2017
BMW S1000RR by PRAEM

BMW S1000RR by PRAEM

siječanj 08, 2017

About Author

mate