Molimo prijavite se ili registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Napredno pretraživanje  

Novosti:

 Str: [1] 2 3  Sve   Dolje

Autor Tema: HANIBAL ANTE PORTAS!  (Posjeta: 12461 )

Dylan

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 6029
  • Vozi: Kawasaki ER 5
  • Lokacija: Rasinja
HANIBAL ANTE PORTAS!
« : 05. Srpanj 2010, 08:19:50 »



Veliki kartaški vojskovođa Hanibal Barka negdje između 219. i 218. g.pr.Kr. odlučio je 2. Punski rat prenijeti na teritorij Rimskog carstva, pa se, želeći Rimljane uhvatiti nespremne, odlučio na pohod koji je smatran nemogućim. Vojskom od 64.000 tisuće vojnika, pojačanih sa 37 bojnih slonova, uputio se preko neprohodnih alpskih prijevoja u namjeri da udari u samo srce moćnog imperija. Nakon nadljudskih napora, praćenih ogromnim gubitcima izazvanim hladnoćom, neprohodnim putevima i napadima alpskih gorštačkih plemena, sa manje od polovine vojske uspio se spustiti u ravnice rijeke Po.

Povijest kaže da je Hanibal preko ledenih Alpa uspio prevesti samo tri slona, ali i oni su uvelike pomogli da jedan od najvećih vojskovođa u povijesti u seriji slavnih bitaka porazi obrambene snage i bane pred vrata samoga Rima. No unatoč panici koja je zavladala u Rimu (Hanibal ante portas!), njegova desetkovana armija nije smogla snage za završni udarac koji bi promjenio povijest antike i promovirao Kartagu kao novog vladara čitavog Sredozemlja.



Gotovo 24 stoljeća kasnije tri slona su ponovo prešla alpske vrhunce i spustili se u bogatu Lombardiju. Dva od njih su pravi slonovi, pasmine Cagiva Elefant, a treći je samo za ovu priliku preimenovan u Kawafant Twister.

Prije tri godine prisustvovao sam kao gost godišnjem susretu vlasnika Cagiva Elefant koji je tada održan na Afritzer See u Austriji. Taj susret opisao sam u članku objavljenom na portalu http://www.motori.hr/cgi-bin/cl.rr?id=1946.  Prijatelj iz Kölna pozvao me na slijedeći susret koji se održao u Biarritzu u Francuskoj, pa i na slijedeći koji se održao u Sintri u Portugalu, no nisam bio u prilici otići na njih. Ove godine termin mi je odgovarao, i pao je dogovor da vikend provedemo u Cannobiu, na obali Lago Maggiore, gdje se održao jubilarni deseti susret vlasnika Elefanta.

Na put sam se otpravio u srijedu ujutro. Cilj za taj dan mi je bio Innsbruck, u kojem ću se slijedećeg jutra susresti sa Wernerom iz Kölna i Uweom iz Münchena, pa ćemo zajedno preko Švicarske nastaviti put prema zapadu Italije.

Ruta do Innsbrucka uključivala je i vožnju preko Grossglocknera, jednog od najpoznatijih odredišta horda motorista iz čitave Europe. Meni će to biti prvi posjet, pa sam se dobro pripremio za vožnju preko prijevoja poznatog po čudljivom vremenu.



Poprilično natovaren otpravio sam se put Maribora, pa dolinom Drave prema Dravogradu, a iz njega u Lavamünd, pored kojeg je početak austrijske državne ceste 69, bikerima bolje  poznate po nadimku Route 69. Put me dalje vodio pored Wörther See na čijoj je obali Klagenfurt, Villacha i Spittala prema Lienzu prije kojeg se odvaja cesta koja vodi prema Grossglockneru.


Početak Route 69


Zamak negdje u Austriji


Prvi vrhunci pod snijegom


Približavam se Grossglockneru

Dan prije je na Grossglockneru padao snijeg, a niti jutrošnja prognoza nije bila obećavajuća: -3 do +2°C, sa pljuskovima snijega, uz moguće djelomično razvedravanje poslije podne.

Kad sam napokon stigao na početak Grossglockner Hochalpenstrasse, planina ispred mene bila je obasjana suncem. Široka cesta, odličan asfalt i krasni, pregledni dugi zavoji počeli su već prije Heiligenbluta, a pravi užitak odmah iza tog mjesta. Kako je bila sredina tjedna, promet je bio slab, pa je time i užitak u vožnji bio veći. Svakim kilometrom temperatura je osjetno padala, ali sunce je svejedno sjalo. Cesta je uglavnom bila suha, osim na mjestima gdje se pokraj nje topio snijeg, pa se voda slijevala na asfalt. Kaiser Franz-Jozefs Höhe je prva obavezna točka za odmor, mjesto s kojeg se pruža najljepši pogled na najviši austrijski vrh, 3798 m visok Grossglockner, te na ledenjak Pasterze, koji je najduži ledenjak u istočnim Alpama.




Kaizer-Franz-Jozef-Höhe


Grossglockner, najviši vrh Austrije, 3798 m


Ledenjak Pasterze



Na Hochtoru, 2504 m visokom vrhu prijevoja već je ozbiljno hladno, pa oblačim još jednu majicu. Iza tunela jedan se oblak spustio na cestu, pa se hladnoči pridružila vlaga. Skrećem sa ceste na kockama popločani odvojak za Edelweiss-Spitze, sa 2571 m najviši vidikovac na GGHAS, s kojeg se pruža prekrasan pogled na mnoge vrhove više od 3000 metara. No, to obljubljeno bikersko okupljalište nudi mi neočekivanu atrakciju: na parkiralištu stoji testni Mercedes, kamufliran plastičnim dodacima i prepun informatičke opreme. Očito testiraju kočnice. Moj prijatelj Werner, koji je donedavno bio testni inžinjer u Fordu, mnogo je puta ovdje obavljao isti posao. Testni vozač se ne obazire previše na moje škljocanje, jedino tijelom nastoji sakriti podatke na monitoru.



















Spuštam se prema Brucku. Iza mene ostaje 48 km ceste sa 36 serpentina i visinskom razlikom od 2,5 km. Vrijedi svaki cent onih 18 eura koliko sam platio na ulazu. Spust prema Zell Am Zee bio je pomalo hladnjikav i maglovit, a cesta dobrano mokra. Obilazim to turističko mjesto i skrećem prema Mittersillu, kroz dolinu Pinzgau, ljubiteljima oktana poznatoj po istoimenom terenskom vozilu koje je uz talijansku Kampanjolu bilo „džip“ vojske bivše države, a veterinarima poznatoj prema istoimenoj pasmini vrlo kvalitetnih mliječnih goveda.

Prolazim pored Kapruna i pogledom pokušavam pronaći ulaz u tunel uspinjače u kojem se prije deset godina dogodila stravična nesreća u kojoj je požar uzeo 155 života. No, uspinjača se ne vidi s ove ceste, a meni se neda skretati, pogotovo kad sam čuo da su  marketinški stručnjaci navodno odlučili da se oko pruge i ulaza u tunel posadi gusto raslinje kako pogled na njih ne bi budio asocijacije koje su nanosile ogromnu financijsku štetu nekad uglednom turističkom centru.

Slijedeća atrakcija, djelomično vidljiva s ceste je vodopad Krimml, sa 380 m pada jedan od najviših u Europi. I do njega treba pješačiti, pa odustajem, i tek sa ceste pokušavam snimiti nekoliko kadrova.







Čeka me još jedna cesta koja se plaća, Gerlos strasse. 4 eura, i ulazim na cestu čijom cijelom dužinom vozim za Triumph Thunderbirdom. I opet vrijedi svakog centa, ali na kraju dolazi dionica na kojoj su radovi na cesti, a raskopanu cestu vodom zaljevaju da se ne praši, pa do koljena blatan i ja i motor pomalo ljuti odlazimo dalje. Biker na Thunderbirdu gotovo puževom brzinom vozi preko blata, a ja imam osjećaj da bi on najrađe prenio na rukama svoju blistavu mašinu.


Innsbruck

Ostatak puta do Innsbrucka vozim po brzim ali prometnim cestama. GPS me dovodi do hotela, smještam se, i poslije tuširanja odlazim do preporučene pizzerije gdje jedem treću najlošiju pizzu u svom životu, ispijam nekoliko čaša odličnog piva, te u društvu turskog pizzaiola (što donekle objašnjava kvalitetu pizze), njegovog zeme konobara i lokalnih alkosa gledam utakmicu. Poslije šetnjice pored Inna čitam brošure i prospekte s GG, još malo u glavi vrtim film današnje vožnje i napokon zaspem.

Dylan

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 6029
  • Vozi: Kawasaki ER 5
  • Lokacija: Rasinja
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #1 : 05. Srpanj 2010, 09:02:00 »

Ujutro sam se uputio na željeznički kolodvor i sastao se s Wernerom koji je auto-vlakom stigao iz Kölna. Uwe javlja da će malo kasniti, pa određujemo novo mjesto sastanka u Landecku, koji je na našoj ruti prema St. Moritzu. Koristimo priliku, pa ne vozimo državnom cestom već petnestak km dužom zavojitom brdskom cestom preko Sellraina.


Olimpijska skakaonica na Bergiselu u Innsbrucku, poznata kao treća stanica Novogodišnje turneje 4 skakaonice







Na trgu u Landecku čekamo Uwea i napokon smo zajedno i spremni za nastavak puta. Prekrasan je sunčani i topao dan, sad je već 28°C, a tokom dana porasti će na preko 30°C! Vozimo dolinom Inna i kod Martine ulazimo u Švicarsku, i prekrasnom dolinom kroz Zernaz i Zuoz stižemo u St. Moritz. Iza njega nas čeka 1815 m visoki Maloja Pass, pa povratak u Italiju i spust prema Lago di Como.


Uwe i Werner




U dobrom društvu


Dolina Inna









Zastajemo u mjestašcu na obali Lago di Como i u pizzeriji na samoj obali jedem drugu najgoru pizzu u svom životu! Zanimljivo da sam u Italiji, domovini pizze, rijetko pojeo pizzu po svom ukusu, a ovu, jedva jestivu, nažalost nisam mogao zaliti pivom, pa je ukupni dojam još gori.


Prekrasan slap koji se nalazi u malom gradiću u Italiji, nažalost, nisam zapamtio ime...


Lago di Como

Ponovo se vraćamo u Švicarsku i pored Lugana i Locarna stižemo u Cannobio i smještamo se u kamp kućicu.


Kamp je već pun Elefanta iz cijele Europe, svakog časa pristižu novi, a u restoranu i pred njim se zahuktava zabava. Srećemo poznanike s prethodnih susreta, upoznajemo nove i sati lete, uz točeno razvodnjeno preskupo pivo. Moja osam godina stara šljivovica doprinosi atmosferi, i napokon nas, negdje poslije tri svladava umor i piće.

AnteK

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 9512
  • Vozi: DR 350 SE
  • Lokacija: okolica Osijeka
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #2 : 05. Srpanj 2010, 09:21:58 »

Ovi Elephanti fakat lijepi motori, nekako mi srce zaigra kad ih vidim! :palacgore:
Evidentirano

Dylan

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 6029
  • Vozi: Kawasaki ER 5
  • Lokacija: Rasinja
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #3 : 05. Srpanj 2010, 09:28:01 »

Petak je dan ispunjen službenim programom, a to je zajednička vožnja svih sudionika prema Vareseu i posjet tvornici MV Agusta, u kojoj su se do 1994. proizvodili Elefanti.


Na trajektu





Dva iznajmljena trajekta prevoze nas iz Verbanije na drugu stranu jezera, i duga kolona (preko 150 motora) kreće prema tvornici. Prije toga počašćeni smo odličnim ručkom u obližnjem restoranu, a u 14h ulazimo u tvornicu. Nas nekolicina s motorima ostalih proizvođača zamoljni smo da parkiramo izvan tvorničkog kruga jer je za Cagive organizirano postrojavanje za foto-session. Kad sam u dugom redu Elefanta ugledao jednu Apriliu Caponord, i ja sam ušao u tvornički krug i turiranjem pozdravio radnike na pauzi koji su s čuđenjem posmatrali  moj unikat,  j e d i n i  j a p a n s k i  m o t o r  u tvornici!


Cagiva Elefant koju je vozio Edi Orioli


Elefant '84. Huberta Auriola


MV Agusta Brutale


MV Agusta F4


limitirana verzija CC (Claudio Castiglioni)


limitirana verzija Ago, posvećena velikom Giacommu Agostiniju


F4 sa potpisima svih djelatnika tvornice


Edi Orioli


Edi se potpisao na moju kacigu...


"Ciro" De Petri također...






De Petri i Claudio Castiglioni

Vode nas u showroom tvornice gdje su osim recentne produkcije tvornice MV Agusta izloženi natjecateljski Elefanti, pripremljeni u tunerskoj radionici Azalin,  koje su davnih godina Hubert Auriol, Edi Orioli i Alessandro De Petri vozili i pobjeđivali na njima na različitim natjecanjima, od najpoznatijeg relija Pariz- Dakar do Rallye des Pharaons. Prisutni su i Edi Orioli, četverostruki pobjednik Pariz- Dakar (Honda, dva puta Cagiva Elefant i Yamaha), „Ciro“ De Petri, a uskoro u svom Bentleyu dolazi i Claudio Castiglioni, koji se srdačno pozdravlja s svojim bivšim vozačima.

A tada slijedi iznenađenje: ulazimo u proizvodne prostore tvornice, i uz slobodno fotografiranje obilazimo sve faze proizvodnje. Upravo se sklapa MV Agusta Brutale 990 R, pa sa zanimanjem gledamo kako iz gomile djelova pomalo nastaje prekrasan i poželjan naked. Zapažamo da je radni ritam pomalo ležeran, danas je radni zadatak dovršiti dvadesetak motocikala, očito je da se ne radi punim kapacitetom, a motori se sklapaju samo prema prethodnoj narudžbi dilera. Doznajemo da su radnici zaposleni na ugovor i plaćeni prema satnici, da je nedavno bilo velikih otpuštanja, i vidljivo je da recesija i ovdje uzima veliki danak. Kad se zna sa se direttore Castiglioni koji je fantastičan poznavatelj motocikala ne snalazi baš previše u financijskm vodama, sve se čini da će ova tvornica uskoro ponovo na bubanj. Da se podsjetimo: 2004. malezijski Proton kupuje MV Agustu, ali je godinu kasnije za 1 euro prodaje talijanskoj financijskoj grupaciji. 2007. prodaju Husquarnu BMW-u. Godinu dana kasnije, Harley Davidson kupuje cijelu grupu MV Agusta, no već poslije nepunih godinu dana najavljuje smanjenje svog udjela. S druge strane, Castiglioni stalno ostaje na vrhu menadžmenta, pa možda nisam u pravu kad kažem da se ne snalazi u tim igrama...


















Najzanimljiviji dio proizvodnje je završna kontrola: inženjer na valjcima opetovano prolazi kroz sve brzine gore i dolje i kontrolira na računalu da li su svi parametri uredni. Kad završi, skida svoje sjedalo i pumpom izvlači benzin do poslijednje kapi, tek tada motor dobiva svoje sjedalo i pakira se u kavez za isporuku





Napuštamo tvornicu i prenapučenim cestama oko cijelog jezera vraćamo se u Cannobio. Uwe i ja mjenjamo motore, no on koji inače vozi BMW R 1200 GS ne snalazi se baš najbolje na Twisteru na jednoj od rijetkih dionica sa lošijim asfaltom, pa se poslije petnaestak km ponovo mjenjamo. Na večeru odlazimo na obalnu rivu koja se ne razlikuje od naših turističkih središta, pa ni cijenom, ali pizza, koju zalijevam bijelim vinom je napokon ukusna.
 

Dylan

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 6029
  • Vozi: Kawasaki ER 5
  • Lokacija: Rasinja
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #4 : 05. Srpanj 2010, 09:40:56 »

Subota je slobodan dan, i mi odabiremo vožnju planinskom cestom preko niskog prijevoja Piano di Sale (935 m) prema čuvenom vodopadu Cascata di Toce koji se nalazi iznad mjestašca Formazza.


Santa Maria Maggiore

Prijevoj je nizak, ali u životu nisam vozio po zahtijevnijoj cesti! Odmah iznad grada, cesta se diže uz rub uskog kanjona rijeke Cannobio, i to kakva cesta. Usječena u liticu, uska i nepregledna, kratkih, zatvorenih zavoja, u sijeni drveća. Sa zavojima toliko nepreglednim da se prije ulaska u njih trubi! Poslije odmora u selu Santa Maria Maggiore, ulazimo u ipak nešto širu dolinu rijeke Melezzo, pa bitno lakšom cestom vozima za Domodossolu, a prije nje skrećemo prema sjeveru i dolinom rijeke Toce dolazimo do 200 m visokog slapa. Tijekom cijelog puta tom dolinom na gotovo okomitim liticama uočavamo slapove koji se obrušavaju u dolinu sa vječnim snijegom prekrivenih vrhunaca. Nažalost, nemoguće je uslikati sve očaravajuće prizore, jer bi to zahtjevalo beskonačno zastajkivanje, pa mnogi lijepi prizori žive samo urezani u moje pamćenje. Ah da, u Santa Maria Maggiore pored nas parkira nova novcata Multistrada, prva koju vidim u živo.

Vodopad Toce jedan je od najlijepših u Europi, no njegova atraktivnost uvelike ovisi o količini vode koja se propušta kroz njega. Mi nismo imali tu sreću da ga vidimo u punoj snazi i ljepoti jer se veći dio vode zadržava za potrebe hidrocentrale.













 

Poslije zastanka na ručku iznad slapa nastavljamo još nekoliko km do akumulacijskog jezera gdje se zaustavljamo na početku neasfaltiranog puta koji vodi u planinu iznad. Kratko vijećamo, pa i moji partneri odustaju od nepoznatog puta koji vodi preko gotovo 2500 m visokog prijevoja na švicarsku stranu, odmah pored Nuffenen passa.

Vraćamo se istim putem prema Cannobiu i, pošto je poslijednji dan susreta, imamo zajedničku večeru koju provodim u mješovitom društvu s poznanicima Nijemcima, Šveđanima, Nizozemcima i Poljacima. Nisam spomenuo da su dan poslije nas na susret pristigla i dvojica mladića iz Celja koje sam upoznao u Afritzu, prije tri godine, pa sam ih sada s zadovoljstvom pozdravio. Mi smo ove godine bili jedini predstavnici jugoistoka.

Dylan

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 6029
  • Vozi: Kawasaki ER 5
  • Lokacija: Rasinja
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #5 : 05. Srpanj 2010, 10:06:39 »

U nedjelju se pakiramo, pozdravljamo poznanike i krećemo cestom uz jezero prema sjeveru, prema Locarnu i Bellinzoni. Kako je nedjelja, sve više motociklista vozi prema sjeveru. Dečki semaforaše, voze između traka i praše sve u šesnaest, a mi im se pridružujemo.


St. Gotthard




Tremola



Stižemo pred St. Gotthard i pada dogovor da Elefanti odu na stari prijevoj Tremola, a ja ću Gotthardom, koji su oni prozvali „Superbike“ prijevojem i pričekati ću ih u Hospentalu. Tako sam vozio iznad njih i često zastajkivao da snimim zmiju Tremola Passa (Drhtavice, stare poštanske ceste nazvane tako zbog granitnih kocki.). Oni su uživali na svoj način, ja na svoj pa iz Hospentala skrećemo prema Furka Passu. Promet je velik, ne pretjerujem kad kažem da srećemo na tisuće motora, automobila svih sorti, autobusa. Sve to usporava prolazak inače teškim prijevojem koji ima najlošiji asfalt od svih koje sam do sad odvozio, pa moja vožnja jako trpi. Fali mi ovjesa da ispegla asfalt, fale mi kočnice prije zavoja, fali mi konja da ubrzam poslije zavoja. Ovo je jedna od onih prilika kad se očito vide ograničenja motora koji vozim, a kojem je osnovna svrha „commuting“, odnosno prometovanje, kako to kažu Englezi.


Furka Pass, silazak


Grimsel Pass






Ispod Grimsel Passa




Susten Pass






Pogled s prozora prema Oberal Passu



U toj gunguli razdvajamo se pa na podnožju Furke, prije skretanja za Grimsel Pass čekam svoje prijatelje. Pronalazimo se i počinje meni daleko ugodnji uspon i silazak niz taj prijevoj, asfalt je izvrstan i mogu si priuštiti vrlo oštru vožnju, prepunu užitaka, pa zato nemam ni jednu sliku tog dijela puta. Impresionira mutno ledenjačko jezero u podnožju prijevoja, ali jednostavno letim iz zavoja u zavoj i ne stajem.

Počinje uspon koji sam dugo, dugo isčekivao. Kad sam se pripremao za ovo putovanje, pročitao sam mnogo putopisa i članaka o alpskim cestama i prijevojima. Mnogi od njih Susten Pass opisuju kao najlijepši švicarski prijevoj. I nisu, barem što se mene tiče, pogriješili! Nikada do sada nisam osjetio tako nepatvoreni užitak vožnje po zavojima, a garniran sa tako prelijepom scenografijom. I opet, fali slika tog predivnog pejsaža, ali te se slike mogu naći na netu, a onaj užitak ostaje za vijeke vjekova spremljen u meni. Siguran sam da ovo nije poslijednji put da nižem te zavoje, jer kad-tad vratiti ću se i ponoviti taj krug. Prelazimo i poslijednji u nizu današnjih užitaka, Oberalpass, ništa skromniji od svojih prethodnika.

Zastajemo u seocetu ispod prijevoja i uzimamo sobu. Večeramo posve obični, a suludo preskupi Šniposa, pijemo još skuplje pivo i odgledamo utakmicu. Moji njemački drugovi su euforični poslije jučerašnje maestralne pobjede nad mrskim Albionom, a ni meni nije mrsko što je Elf napokon proigrao i pokazao svoju snagu.
Čujem grmljavinu koja se približava cestom. Crveno... Ducati. Lagano prolazi jedan... Desmosedici!!!

bev

  • **
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 589
  • Lokacija: The Far Side of the World
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #6 : 05. Srpanj 2010, 10:20:37 »

Auuu, prekrasno, Alpe sjajne, posjet tvornici - teška fora, a pisanje jako lijepo  :palacgore: :palacgore:!

Slažem se s AnteK-om baš podsjećaju na Africu ili u nekim kutovima na KTM, odmah asocira na Dakar :)...
Evidentirano

Dylan

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 6029
  • Vozi: Kawasaki ER 5
  • Lokacija: Rasinja
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #7 : 05. Srpanj 2010, 10:49:35 »

Ponedjeljak je dan rastanka. Uwe mora do večeri biti u Münchenu, pa će se prije Chura rastati s nama i krenuti prema sjeveru. Naš cilj je Stelvio, odnosno Merano.


Zastoj...




... pa još jedan... pa kvar!

Svakih desetak kilometara zastajemo pred semaforima koji označavaju radove na cesti. U jednom momentu krećemo jednim neasfaltiranim raskopanim trakom kad se Uweov Elefant ugasi. Uwe vergla, ali ništa. Sad smo mi uzrok zastoja, pa guramo motor u hladovinu jer na jednom traku nema trunke šanse da nas ijedan kamion obiđe, a moji njemački disciplinirani suputnici se panično boje da ih ne kazne zbog ometanja prometa. Nije bilo ugodno trčati po vrelom suncu gurajući težak motor, pa sam taj dio posla prepustio svojim deset godina mlađim suputnicima, a ja sam nosio njihove jakne i kacige do dvijestotinjak metara udaljenog parkinga u hladu.

Dva inženjera su imali mali brainstorming, koji je svojim laičkim predlozima upotpunio jedan veterinar. Mozganje je donijelo zaključak da je pregorio osigurač ubrizgavanja. Tad je Werner razmotao svoj putni alat i torbicu sa rezervnim dijelovima, a ja sam u čudu gledao kako se pedantni Nijemac oprema za putovanje; siguran sam da mu ni generalka ne bi bila problem. Opet, nije ni čudo, vozi talijana s Ducatijevom mašinom... pa vozi još jedan motor u dijelovima  :jesus: !

Motor je oživio i uskoro smo mahnuli Uweu i krenuli prema današnjim uživanjima. Prvo od njih je Albula Pass, 2315 m visok prijevoj iznad St. Moritza. Većim dijelom dugog prijevoja asfalt je neravan, pa sad već znate s koliko muke sam držao tempo s Elefantom koji takve grbe pegla bez problema. Jedna kraća dionica čak nije bila asfaltirana, pa sam doživio vrlo zanimljivo iskustvo savladavanja šljunčane serpentine. Za mene Albula ostaje „Albula, that bumpy bitch“. Prekrasni krajolik, ali cesta je zahtjevala mnogo koncentracije. Na vrhu, između mnogih drugih,  poređana tri Moto Guzzija: Stelvio, Norge i California. Lijep prizor, jer prva dva vidim po prvi put uživo.


Albula Pass


Fuorn Pass


Pogled sa Fuorna

Spuštamo se na dio ceste blizu St. Moritza kojim smo već prošli pri dolasku, u dolini zapjenjenog mliječnomodrog Inna koji Švicarci zovu En, a onda kod Zernaza skrećemo prema Bormiu. Pass dal Fuorn ostaje iza nas i dolazi prekrasan, zavojit Umbrail Pass, prelazimo granicu i evo nas, svega nekoliko zavoja pred Stelviom. Uopće ne stajemo na 2757 m visokom prijevoju, već se penjemo još više, na vidikovac restorana Tibet, odakle snimamo fantastičnu panoramu i odakle prvi put u životu gledam neizbrisivu sliku serpentina koje bude strahopoštovanje. Nikada u životu nisam stajao tako visoko, toliko blizu nebu, a nikad se nisam osjećao manjim pri pogledu na gorostasne planine.


Stelvio ili Stilfser Joch, 2757 m


Zmija Stelvija...


...vijuga prema dolini






restoran Tibet, terasa

Werner predlaže da krenem prvi jer na svojem okretnom motoru vozim brže od njega. Krećem niz strminu, hvatam ritam i slažem serpentine jednu za drugom. Na ravnim dijelovima bacam pogled gore i pratim kako Werner napreduje. Čini mi se da malo previše zaostaje, vozi sporije nego što je njegov uobičajeni ritam. Odlučujem pričekati ga na jednom od odvojaka. Razgovaram s njemačkim biciklistom, visokim žilavim tipom koji je mojih godina. On je, svaka mu čast, za dva sata odvezao uspon od 1200 m nadmorske visine, a sad je zastao da promučka neki energetski napitak jer je osjetio da mu pada snaga. Werner dolazi, ostao je bez stražnje kočnice, pa je samo prednjom pipkao put dolje. Opet brainstorming: kočione tekučine ima, nigdje tragova curenja, kočione obloge su uredne. Očito da se stvorio zračni čep zbog vrenja tekućine. Polako se spuštamo dolje, sad Werner vodi a ja ga pratim.


pogled odozdo






Pogled prema hotelu Franzenshöhe

Stajemo kod prve automehaničarske radione, dogovaramo da majstor pogleda motor, a Werner skida oklope Elefanta da mu sve pripremi. Bili smo u pravu, stara kočiona tekučina je navukla vlagu, i provrila na zahtjevnom spustu. Nismo ni prvi ni zadnji koji su radi toga stali kod njega. U nekoliko minuta majstor mjenja tekučinu, naljeva novu i odzračuje sistem i kočnica ponovo funkcionira. E sad na red dolazi plaćanje. Werner se preznojava jer je svijestan da će ga sad majstor oženiti. Predlažem mu da mu potiho predloži trinkgeld, free of taxes, nešto što svaki majstor rado prihvaća. No majstor ga odbija i šalje ga u ured gdje je već ispunjen radni nalog. Werner zelen u licu ulazi u ured, a nešto kasnije gotovo izbezumljen izlazi van „Znaš koliko sam platio? Četrnaest eura! Četrnaest hebenih eura!!!“


Pred radionom


"...Uh, dobro sam prošao!"

Prosto nevjerovatno! Još nisam naišao na nijednog našeg majstora koji bi propustio ovakvu priliku da odere nesretnika! Daje majstoru napojnicu koji ovaj ne odbija.

Weneru se to mjesto tako svidjelo da je predložio da ovdje ostanemo na spavanju. Ja inzistiram da krenemo dalje, prema Meranu. Razlog je poruka koju sam primio a koja je promjenila plan mog putovanja, i to sam objasnio svom suputniku. Naš plan je bio da još sutra vozimo zajedno, odvozimo prijevoje oko Bormija i Sellu Rondu, te da je ja negdje od Toblacha ili Lienza otpravim kući, a Werner prema Innsbrucku. Međutim, iznenadna obaveza je zahtijevala da u srijedu budem na poslu, pa ću sutra bez mnogo zastajkivanja morati potegnuti do doma.


Naše prenočište ispred Merana

Stiže poruka od Uwea: 42 km prije Münchena ponovo mu je krepao motor. Kako je bio jako umoran i već mu je bilo svega preko glave, pozvao je šlep službu i natovario motor. S kvarom će se pozabaviti koji drugi dan.

Dylan

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 6029
  • Vozi: Kawasaki ER 5
  • Lokacija: Rasinja
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #8 : 05. Srpanj 2010, 11:09:11 »




Rastajemo se ujutro i ja krećem prema Bolzanu i Bressanoneu. Iako će mi uzeti dosta vremena, preda mnom  su dva prijevoja, Wurzjoch i Furcia, i bila bi šteta da ih propustim. Tu radim jedinu navigacijsku grešku i umjesto prema Bressanoneu skrećem na suprotnu stranu doline i penjem se na krivu padinu planine. GPS divlja, ja ne kužim što se dešava, vozim se gore-dole po prekrasnoj zavojitoj cesti, sve nervozniji, na kraju mi prolaznica objašnjava da sam u krivim brdima i da trebam na drugu stranu. Vraćam se, na benzinskoj se raspitujem za pravi smjer, preprogramiram GPS i krećem u serpentine Wurzjocha bez da mi na pamet padne da pogledam da li trebam napuniti rezervoar. Zujim po zavojima sve dok mi pažnju ne privuže kazaljka koja lijeno počiva blizu crvenog polja. Gledam kartu, dobro, nije daleko do Brunica. Međutim, cesta toliko zavija po tim brdima da imam osjećaj da idem u svim smjerovima samo ne naprijed. Da stvar bude lijepša, cesta se odjednom napunila biciklistima preko svake mjere, shvaćam da sam uletio u nekakvu utrku parova, koliko sam zapazio kroz vožnju, poslijednji startni broj koji sam zapazio bio je 680 i nešto, dakle, radi se o preko 1300 biciklista koji će mi smetati i dodatno me usporavati.


Na Wurzjochu







Stajem i u GPS-u provjeravam koliko je do najbliže pumpe. 63 km! Lagano me oblijeva znoj, s rezervom od tri litre prelazim toliko laganom vožnjom ali po ravnici. Ne znam da li da se vratim ili da nastavim. Odlučujem ići napred, pa što bude! Uskoro motor počinje trokirati i prebacujem ga na rezervu. I tako, taj dan ste u brdima Wurzjocha mogli vidjeti motor koji se u leru spušta niz strmine, a penje se s minimumom gasa. Da stvar bude lijepša, kilometar prije prijevoja sustigao sam glavninu biciklista i njihovih pratećih vozila, pa sam do vrha gmizao u prvoj, na kuplungu, na rubu pada!

Napokon počinje veliki spust, i tu gomile biciklista jure mojom brzinom, ali poslije gotovo svakog zavoja susrećem ponekog koji se kobelja iz grmlja sa krasnim razderotinama na butinama ili laktovima.

Spuštam se prema serpentini, a s pokrajnog puteljka izlazi caddy. Trubim, mašem i zaustavljam čovjeka, koji me na moju veliku radost obavještava da u susjednom selu postoji benzinska pumpa. Pozdravljam ga i jurim dolje. U rezervoaru sam imao još oko dvije litre, i da se nije stvorila ova bogomdana pumpa koju nisam imao u POI svoje navigacije, bilo bi vrlo, vrlo gusto! Nastavljam prema Furcia Passu, ali nailazim na zastoj: prijevoj je zatvoren za promet zbog biciklističke utrke, one iste kroz koju sam se do sada probijao. Sa žaljenjem se vraćam komad puta i glavnom prometnicom vozim u Brunico.


Iza je Cortina d'Ampezzo i Sella Ronda... Vidimo se neki drugi put!






Zbogom, Alpe!


HE "Fala" na Dravi


Dalje samo jurim glavnim cestama, kroz Dobbiaco, Lienz, Hermagor, pored Villacha, Klagenfurta nazad prema Mariboru, Varaždinu, i evo me doma, gdje me prvo  dočekuje dobrodošlica mojih pasa, Arčija i Dona, a onda i moje obitelji.


"Don, čuvaj!"



Dylan

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 6029
  • Vozi: Kawasaki ER 5
  • Lokacija: Rasinja
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #9 : 05. Srpanj 2010, 11:13:52 »

Evo, poslije gotovo 2700 km nisam umoran, već prepun dojmova kojima odmah zatrpavam svoje ukućane.

Znam da nisam gotovo ni vidio Alpe, da je ostalo na tisuće znanih i manje znanih, a ipak prelijepih mjesta, dolina, jezera, slapova, prijevoja, pa čak i one koji su uobičajena turistička odredišta jedva da sam okrznuo. Zato ću se kad-tad vratiti veličanstvenim planinama.

Moji suputnici Nijemci pokazali su se kao vrlo prijatni ljudi, moje prijateljstvo s Wernerom koje traje već trinaest godina dodatno se učvrstilo. Uwe, kojeg sam samo nakratko sreo na Grobniku prije pet godina, pokazao se kao zanimljiv i pametan čovjek, vrijedan prijateljstva.

Osim dva oduzimanja prednosti od strane automobila, oba u Italiji i nekoliko situacija kad me tek koji milimetar djelio od bočnog parkiranja, nisam imao nikakvih neugodnosti ni tehničkih poteškoća s Kawasakijem ER-5. Izdržljivi mali vrag! Ako več treba tražiti analogiju u povijesti, za razliku od Elefanta koji su krepavali u Alpama i Hanibalu i mojim Nijemcima, moj me Twister najviše podsjetio na one male čupave mongolske konjiće koji su nezaustavljivo nahrupili s istoka i pokorili gotovo čitav tadašnji svijet.

Uz sve one tisuće motora na zahtijevnim alpskim cestama vidjeli smo kredom iscrtane tragove jedne motorističke nesreće nakon uviđaja, a na povratku kući, na brzoj cesti negdje prije Dobbiaca naišao sam na nesreću u kojoj se motociklist sudario s automobilom. Nestretnik je ležao na cesti, i već sam pomislio da se desilo ono najgore, no srećom čovjek je bio živ i očito ne jako ozlijeđen, ali mu policajci nisu dozvolili da ustane prije dolaska hitne i trijažnog pregleda.     

I da, slijedeći susret Cagiva Elefanta održati će se 2011. u Njemačkoj, stotinjak km iznad Münchena, a domačinstvo onog 2012. dobila je Poljska.

Mnogi će ovaj putopis smatrati preopširnim i prepunim nebitnih detalja, ali napisao sam ga takvog s namjerom da na taj način pohranim i „konzerviram“ svoja sjećanja koja ipak s vremenom blijede.




BM0021

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 2610
  • Vozi: Trejser
  • Lokacija: Zg-zapad
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #10 : 05. Srpanj 2010, 11:46:17 »

Zakon putopis!! Znaci na Grossu je i sad temp u - ? Mi se 24.7. spremamo gore... Prijevoji po Ch su mi poznati al nazalost samo s autom za sad.

Kakva su iskustva s vizirom? 4 tocke ucvrscenja kolko vidim? Kakva je zastita od vjetra? Ja sam 1 dan imao neki koji mi je radio veliku turbulenciju na kacigu, tolko da se iznad 140 uopce nije dalo vozit pa da se ne zaje opet...
Evidentirano

Dylan

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 6029
  • Vozi: Kawasaki ER 5
  • Lokacija: Rasinja
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #11 : 05. Srpanj 2010, 12:36:01 »

@ AnteK: Elefanti i danas, 13 godina po prestanku izgledaju atraktivno, pogotovo u bojama Lucky Explorer, koje ih čine jako osebujnim i prepoznatljivim.

@ BM0021: Sviježe informacije o vremenu na GG imaš na službenoj stranici http://www.grossglockner.at/en/ , pa je dobro da provjeriš kakvo je stanje na dan puta i kakve su višednevne prognoze za tu regiju.
U pravu si, vizir ima četiri točke učvršćenja i to mi daje dosta mogućnosti da podešavam visinu i nagib, i tako pronađem poziciju u kojoj je turbulencija najmanja. No, ona ne ovisi samo o viziru, već i o kacigi, njenoj zatvorenosti, o tome da li nosim maramu...

@bev: Elefant je i bio odgovor na AT i BMW GS i Yamahu XZ Tenere koji su nastupali na Dakaru
« Zadnja izmjena: 15. Srpanj 2010, 14:46:10 Dylan »
Evidentirano

Dawg

  • Babe
  • **
  • Offline Offline
  • Spol: Ženski
  • Postova: 825
  • Vozi: Rola: Pilotira...
  • Lokacija: tamo gdje ne želim biti
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #12 : 05. Srpanj 2010, 13:12:37 »

Zanimljivo sročen putopis s prekrasnim slikama. Budi želju za (avan)turizmom :palacgore:
Evidentirano
Grrrrrrl power!
Super je što toliko ljudi ima troznamenkasti IQ, jedini je problem što imaju decimalni zarez nakon prve znamenke.

bev

  • **
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 589
  • Lokacija: The Far Side of the World
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #13 : 05. Srpanj 2010, 13:14:15 »

 :palacgore: :palacgore:
Evidentirano

prof.

  • **
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 102
  • Vozi: Kawasaki ER-5
  • Lokacija: Croatia
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #14 : 05. Srpanj 2010, 14:34:42 »

Pravi motorin taj ER-5!  :mrgreen:
Evidentirano
Um je poput padobrana - funkcionira jedino ako je otvoren.
Albert Einstein

einstein

  • ***
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 1400
  • Lokacija: ISTRA
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #15 : 05. Srpanj 2010, 14:40:38 »

Pratim temu!  :palacgore:

moover

  • Kuća stara
  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 4264
  • Vozi: štake
  • Lokacija: ZG
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #16 : 05. Srpanj 2010, 14:41:46 »

Jako lijepo...  :palacgore:
Evidentirano
Hebeš krizu, život nema reprizu.

buena vista

  • **
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 133
  • Vozi: varadero
  • Lokacija: Labin
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #17 : 05. Srpanj 2010, 15:22:46 »

A šta reć nego prekrasno! I djir i slike! Svaka čast!!! :palacgore:
Evidentirano

BlackEye

  • **
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 143
  • Vozi: K. ER-5
  • Lokacija: Split
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #18 : 05. Srpanj 2010, 15:24:25 »

Odlican putopis, gosp. Dylan. :palacgore:

Nadam se jednog dana i ja posjetit alpe, ovo mi je samo posulo soli na ranu, heheh. :mrgreen:

Jos jednom, svaka cast. :palacgore:
Evidentirano

clox

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 5889
  • Vozi: Tenere Picasso, KMX200 (XT600E, KMX125)
  • Lokacija: Zg
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #19 : 05. Srpanj 2010, 15:46:37 »

Jako jako dobro  :palacgore:
Evidentirano
ništa ne prodajem i ništa ne tražim trenutno
 

Adventurer

  • ***
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 1065
  • Vozi: Kawasaki Z 750S
  • Lokacija: Zagreb
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #20 : 05. Srpanj 2010, 16:05:38 »

Sve 5, a fotke fantastične  :palacgore: :palacgore: :palacgore:
Evidentirano

Piaggissimo

  • **
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 286
  • Vozi: Y2K sa plinskom turbinom
  • Lokacija: Zagreb - Savski gay
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #21 : 05. Srpanj 2010, 16:08:49 »

Svaka čast, zbilja odlično napisano s prekrasnim slikama.
Evidentirano
"Ovaj svijet je opasno mjesto za življenje, ne zbog onih ljudi koji su zli, nego zbog onih koji u vezi toga ništa ne poduzimaju."

strasilo

  • don't give a shit
  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 22530
  • Vozi: pocketa i egzotičnu Suzu gura po dvorištu
  • Lokacija: pripizdina u Podravini
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #22 : 05. Srpanj 2010, 16:12:10 »



I onda neka netko kaže da Yetty ne postoji ....  :LOL: :jesus: :LOL: :jesus:

Druže, svaka čast na vožnji ... a posebno me dojmilo ovaj posjet tvornici ....  :palacgore:
Evidentirano
... isto ti je kao i kad se voziš s ekipom na motoru, džabe ti ako vas je više, a ti se utrkuješ sam sa sobom, pa misliš da si bRRži...

Phobocaster

  • P.S. Pečem kolačiće i torte
  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 5650
  • Vozi: ホンダ CBR600RR & Batinu
  • Lokacija: Input coordinates
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #23 : 05. Srpanj 2010, 16:36:35 »

Kolike su bile temperature tamo? Ima dosta snjega i opet sunčanog vremena, ono od...do?

Svaka čast na putopisu  :palacgore:
Evidentirano
I kill people for money... but you are my friend, I'll kill you for nothing! - extra discount for EU citizens!
18:24:45 Printam manuale za motore sa uvezom i šaljem poštom - upit na pp

Shepa

  • Sarkazam se u Dalmaciji još uvijek smatra dijelom crne magije
  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 13514
  • Vozi: smireno i staloženo
  • Lokacija: Kerumville
Odg: HANIBAL ANTE PORTAS!
« Odgovori #24 : 05. Srpanj 2010, 17:21:27 »

Predobro!
Lajkam i zavidim!
 :mrgreen:
Evidentirano
Tapeciram siceve i popravljam oštećenu moto-odjeću.
 Str: [1] 2 3  Sve   Gore
 

Stranica je generirana za 0.494 sekundi uz 21 upita.