Ispis

Molimo prijavite se ili registrirajte.
1 Sat 1 Dan 1 Tjedan 1 Mjesec Beskonačno
Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave

[picasso]

30.06. Karvag – Trondheim – Mo i Rana (690km)

Jutro u 7h izgleda predobro: sunce nije ni zašlo, odbija se po obzoru, mi malo umorni i neispavani još od sinoć, a i nakuplja se ova insomnija od predugih dana i nikakvih noći, ali što sad... Kantu kave u sebe i vozi. Dan je bio onako sunčan as usual, stali smo na ručak na odmorištu gdje smo si malo dali oduška jer je bilo stvarno toplo na suncu, a mi ka' gušteri. Opet gas jer je dionica podulja, a onako ispada kao da se nema što pretjerano za vidjeti s obzirom na prošle dane. Sad je više ravnice i kao šumovitije, gdje se izmjenjuju breze i borovi. Stajemo za sliku na ulazu u Sjevernu Norvešku i dalje bez stajanja, pokoji radovi na putu. Žene se igraju s bagerima, a tih bagera u izobilju; mislim da im je to najdraža igračka poslije auta. Mi se borimo s djetinjastim ograničenjima, ali sad već kao prekaljeni i imuni na  neobavezna preticanja i ine prekršaje. Stižemo u Mo i Ranu oko 20h; smještaj na nivou hotela je perfektan, a ja u štimungu zbog nove struje na motoru, tako da sam prvu stvar poslije parkiranja otpio dooobar gutljaj Jacka na idealnoj temperaturi ispred hotela, a ni Ivan se nije nešto ustručavao jer smo ipak stukli dobar broj kilometara. Trpanje u sobu, ispijanje Danijelsa što je ostao i spavanac jer je već 23h, a noći odavno nema.
Sutra nas čeka napokon dočekani arktički krug i Lofoti pa je i to jedan dodatni kick u dupe...

[picasso]

...

[picasso]

01.07 Mo i Rana – Kabelvag

Jutro u 6h: trube su tu, galebovi se karaju na najače, a mi na doručak - kad ono full haus penzića za zbroj dvjestotrideset tisuća godina klopaju ka' da nema sutra, jer i oni rano rane za Lofote i ine turisti

ke destinacije ove fuj države. Trpamo u sebe doručak klasičnog zapadnjačkog sastava i sklapamo još par zamotanih sendvi

a za po putu. Opet sam na vizualnom pregledu od penzića jer imam bijele hlače; mislim, bile su bijele, ali se ne sekiram, ipak ono, kao, prokleti bajker smrdljivi i nedodirljivi.
Pali poljoprivredne strojeve i gas prema arktičkom krugu. Kad smo malo odmakli i osjetili tu, nazovimo je pustaru, meni puhne Isle of Man i gas (mo'š mislit brzine na natrpanom drlogu) jer je lijepo pregledno: ni losa, ni lisice, a ni plavih anđela. Jedina je mana da smo s gorivom malo kratki, a opet smo u žurbi sti
i u Bodø na trajekt. U nacionalnom smo parku pa benzinske nema, ali poznam svoju sijačicu pa znam da imamo još.
Ulazimo u arktički krug i stajemo si koju sliku opaliti; nemamo baš vremena za razbacivanje pa ne posjećujemo samo zdanje iznutra. Sad je onak' čistina, drveća nema: pokoji busen i travka tu i tamo.
Malo puše friško, ali vozljivo, napokon benzinska i sad gas mirne ruke radi trajekta. Stižemo ispred isplovljavanja i naravno da se mrtvi 'ladni provezemo skroz na početak kolone. Karte su oko 30% jeftinije na licu mjesta nego online. Tu je sad već ekipa iz cijelog dijela Europe, većinom sjever; mi smo bili jedini stvarno "najužniji" pa smo imali, 'ajmo to reći, pohvale od kamo i kud idemo, a mislim si „pa nismo baš tak' daleko“. Utovar i vezanje motora odrađujemo sami; pomažemo nekima koji izgleda nikad gurtnu vidjeli nisu, ali eto... Plov miran, more mirno, nekako premirno s obzirom kako jak i hladan vjetar dere. Stižemo na otočje, a ono ostaješ bez rije
i od kombinacije planina i pješčanih plaža. Rekao bih da smo na Madagaskaru kad pogledaš sa slike, a da
 ne osjetiš hladnoću "Lofotske bure" kroz kosti. Mjesto je zanimljivo, u zaljevu i zavjetrini okruženo s podosta visokim, sa sjevera naravno golim stijenama, uvala puna malih ribarica i osušenih ribljih glava na milijune. Vozimo se po otočju da stignemo do večerašnjeg utočišta, tražeći bilo kakav dućan da se opskrbimo pokojom pivom jer ipak igramo ve

eras s Danskom, ali zajeb je takav da je danas nedjelja i alkohola kupiti u Norveškoj nemoguće je osim u birtiji. Tako da uz našu specijalnost pitanja i potpitanja kako i gdje doći na jeftiniju varijantu pive uz tekmu dolazimo do bolne istine: nikako. Tako odlučni u pivi i tekmi idemo u lokalni pub, kad tamo ima i Danaca. Reko': baja, pošto ovo vaše osvježavajuće piće? Eeeee, tu nas osvježilo: da skratim, 100eurića  njih osam po pola kile – e, sve nam bilo žao pišati - i sad kad se sjetim da smo gazdu molili da nam s obzirom na naše eure pokloni svakom

ašu, jer je izgravirana Norveška, on ne želi niti

uti pa sam tako na izlasku na vanjskim stolovima našao dvije i pokupio, onako bez trzaja, laganini, u hodu. Još si mislim "ko ga j...  kad su konobari spori" tako da, eto, imamo uspomenu na najskuplju pivu i dobivenu tekmu...

[picasso]

...

 

[picasso]

i na kraju primjerci dotičnih čaša...

[izibajker]

 

[floyd]

Odlično

[Zapru]

isusek, isusek, .... eto s kojim divljacima se ja vozim inace...





 

[MOONSHIELD]

a ja pizdim dok mi pred kućom izgore namotaji, to se zove upornost, ja bi ga valjda gurnuo u prvi fjord 

[JustMe]

Kaj se čeka? Ajmo dalje... 
Bio s tobom, ali lijepo se prisjetiti.
Svaka čast na pisanju i trudu...ja sam lijena konjina... 

[črnomerec]

sviđa mi se omjer ića i pića naspram kulturno povijesnih sadržaja

[picasso]

Kaj se čeka? Ajmo dalje... 
Bio s tobom, ali lijepo se prisjetiti.
Svaka čast na pisanju i trudu...ja sam lijena konjina... 

  čekaj jebate pa netko i radi od nas dva

[picasso]

sviđa mi se omjer ića i pića naspram kulturno povijesnih sadržaja

ono s broda ni čuli ni vidjeli...

[picasso]

02.07 Kabelvag – Alta – Ongajoksetra

Doručak "klasika sweden stol", opskrba putnim sendvi

ima jer nam se baš i ne da nešto nakuhavati po hladnijem i vjerojatno vjetrovitom vremenu; naime, sad je super, ali za 15-ak minuta počinje puhati tako da idemo spremni. Put je dug, a guma pri kraju, makar moja Z6 laganini daje znakove bočnog zamora; ajd', reko', ima još za kroz Finsku da napravim platfus pa ko ga j...
Danas imamo 680 km, ponedjeljak je pa trgovine rade. Stali smo se opskrbiti tekućim pitanjima, i tako uz sendvi

e i osvježenje taman kraj nas prolazi četa mladih svježe obrijanih djevojaka i mladića ponosne Norveške armije, pa onako, muški bi nas samo radi pive, a cure gledaju samo ovog mog gorštaka.
Nastavljamo dalje u sad već dobro čuvanom dijelu jer se, eto, nešto tu kuha - dinsta, Europa -Rusija i malo luka, ali ok, to je vojska pa nemaju brige s nama. Mi dalje po svom.
Plan nam je stići malo ranije da uživamo u tom bukiranom malom raju što smo našli preko booking.com stvarno jeftino i slike na stranici su stvarno obe

avajuće za arktičke pojmove.
Jest da nam je bilo mal

ice sumnjivo zašto ta cijena, ali ok, nekih 25km dalje je od Alte u unutrašnjost itd., bla bla bla.
Put do Alte je opet isprepleten priobalnim cestama, tunelima i slapovima i ostalim cijedećim se ostacima zime; pokoji radovi na tunelima, jer ih ima da uopće nisu uređeni iznutra. Rasvjete ima u nekima i u nekima su na svodu postavljene zaštitne ploče da ti se voda ne cijedi po glavi i to je to: jednostavno, gdje je nepotrebno trošiti, nepotrebno je, za razliku od naših prefarbanih itd. kombinacija...

Pred Altu smo naletjeli na konvoj od cca dvadesetak šlepera punih cirkus opreme: idu za Altu. Onako, malo se razveseliš da i ovdje ljudi malo uživaju za ljeto.
Dolazimo do raskršća kud nas put vodi prema prenoćištu i za početak ok, 12km u šumi, a zadnjih 3.7 po tablama je makadam uz potok i preko par mostića. Ništa, drama, nema onih kratkih udarnih rupa, nego vozi; digneš se na noge i pazi glavu na granje, samo je ono kao drugačije od naviknutih kvaliteta krenuvši iz Hamburga.
Ali kad smo došli, bilo je zadovoljstvo od gostoprimstva pa do smještaja - jednostavno super.
Mjesto za odmor savršeno, mir, tišina, svježina; sad su prazni pa je i cijena takva, jer u biti sezona im je zima, Aurora Borealis, skijanje itd...
Uglavnom, tuš, krevet, jer sutra je the day: idemo do Globusa...

[picasso]

...još samo da dignem video

[picasso]

03.07 Ongajoksetra Nordkapp Karasjok

Eto ga stigao je i taj dan.
Doručak i razgibavanje do Alte stvarno dobro dođe ovak ujutro, ali je danas toplo za ispizditis 24 stupnja na zadnjih desetak kilometara puše, magla, niski oblaci što već nevidimo niš i onda samo odjednom izranjamo,
I ispred nas famozna rampa i betonsko zdanje KRAJ pa starom običaju da zakoni i pravila za neke baš i ne vrijede pa provlačimo poljuprivrednu mehanizaciju između onih kamenitih podsjetnika da se dalje mora by foot,
Parking kraj globusa uz naravno naslikavanja i upite "civila" od kuda smo i prijekih pogleda kulturnih zapadnih naglašavam "čistih" bajkera kako smo se usudili doći pod globus.
Sad kad smo sve to obavili povratak je krenuo vrlo olako jer ipak se spuštamo na jug...Benzina je bilo taman makar meni po proračunu imamo dosta do benzinske u Olderfjordu koja je 300km od Alte prema Karasjoku i tako se mi vozimo uz moja uvjeravanja Ivanu da ubermachinen iliti kombajn mora imati do tankštele te da ne brine i samo gas ali eto taj ali na ljeponm desnom dugom zavoju kombajn crče da crče požderalo tih 1200ccm svo gorivo iznad sebe ajd reko fala ti bože da i tvoj drlog jednom krepa pa makar i zbog toga, jest da je ovaj bio like MAD DOG a  ja nastavih dalje tih bijednih 6.6km do benzinske natočih pa se vratih na njivu po kombajn jer žetva kilometara nesmije stati i tad smo stali proslaviti tri obljetnice,
Posjet Nordkappu
Oživljenje Kombajna
i Versysovih prvih sto tisuća km
nastavak prema Karasjoku je onak makar meni malo tmuran kao ono dostigao si neki cilj pa sad doma ali se nakon minutu opet dignem jer se sjetim pa jebate do doma ima još toliko ljepih mjesta za vidjeti, opet se vraćamo Brezama i Borovim šumama malo je mokro i prema prognozi i sutra će cijeli dan..
Stižemo u Karasjok uzimamo što se nudi nismo baš nešto ludilo oduševljeni ali što sad, tu i tamo pokoji čudni likovi ah mislimo si i ja bih bio jedan od njuh da mi je skoro pola godine mrak. Za noćenje će poslužiti i lagano puni dojmova s vrha Europe uz Finske komarce pregledavamo šta ima na gopro i plan za sutrašnjeg Deda Mraza...

[picasso]

...

[picasso]

...
jedan od bolesnika s ovim jadnim psom

[picasso]

04.07 Karasjok – Rovaniemi – Maalaiskartano

Jutarnja kava i gas u Finsku pa opleti po ograničenju, a ono ravno da ravnije ne može, dok ne naleti domaći pa za njim prema Rovaniemiju, vidjeti i to komercijalno čudo od Deda Mraza.
Stižemo "očarani" veličinom samog turističko-korporativnog kompleksa i nalazimo ulaz u zgradu gdje se nalazi dotični. Upadamo u zgradu i spontano shvaćamo da je par minuta do 17h. Tad smo shvatili da smo promijenili vremensku zonu i kad tamo, njega nema. Veli meni onaj mali korporacijski elf da, eto, baš je otišao nahraniti sobove. Ja u šoku, Ivan suzu pušta, čeljad dreči, ja opet pitam: pa dobro, je l' ti ja na jelena sličim kad me j... u zdrav mozak? Elf meni opet: "Santa is gone to feed the elk". E, tu me oblilo, Ivan tek sad shvaća da se ovaj ne vraća, čeljad i dalje dreči, popuštamo pritisku pa mi onako stuljeni ka' hauba poslije tuče odlazimo u turist shop kupit' neki suvenir za one naše najdraže drečavce.
Krećemo dalje malo se odmaknuti od izvora teških misli, pojesti i popit' nešto onako da se smirimo jer vjerojatno je podosta pri pucanju filma imao i sam umor te neispavanost.
Pri tom rondanju po koferu ispadne mi onaj J... Deda Mraz u staklenoj kugli s snijegom i puče kao da ga nikad bilo. E, tu mi Finska prelila čašu; reko': baja, druže i saputniče moj, sutra ima da smo van ove fine države ili...
Nakon pregaženih 740km ravnice stižemo na odredište naših kreveta za večeras. Smjestili se, popili koju (čak je i gazdarica okrenula rundu), a sutra napad na Estoniju...
Moj Z6 koji je stavljen prije puta pokazuje znakove platfusa pa s nadom u bolje sutra
zaliježemo...

[picasso]

...

 

[picasso]

05. 07 Maalaiskartano – Helsinki – Tallin

Dizanje u pol sedam, doručak i gas za Helsinki jer poanta je stići na trajekt što ranije i izbjeći moguću prognoziranu kišu.
Brate mili, dosada za ispizdit: samo šuma bor-breza, bor-breza 2-2 u gostima - užas.
Ova moja Z6 se splatfusirala, Ivanov PR3 se drži bez greške: eno je još ima na kombajnu, a već smo pospremili motore.
Stanemo tu i tam' popit' kavu, natočit' i vozi dalje. Slikanje nam baš i nije po volji kad je sve isto. S vremenom oglupiš i otupiš, vidiš da se kuće voze po cesti pa ti niš' jasno, a ono dečki mijenjaju adresu pa i kuću voze sa sobom: vjerojatno jednostavnije nego se klasično seliti -pakiraj sve u kutije pa se pola izgubi itd. Ajd' ove njihove od paleta i nisu neki problem preseliti.
Ulazimo u Helsinki; kiša je uporna i tražimo trajekt za Tallinn. E sad, imaju dva prijevoznika, a mi tražimo baš taj drugi jer je na dobro-zlom glasu po jeftinoći prijevoza i trgovina, a s tim nam i dosada zagarantirano opada.
Nakon par km vrtnje po Helsinškim semaforima uz već spominjanu kišu pronalazimo prilaz i tad: prolom oblaka. Ali sad smo tu pa sad padaj, i ne smeta jer smo pod krovom. Nismo uspjeli na prvi jer je već rasprodan, ali za sat i pol ide drugi.
Dočekasmo i to: zavezi, priveži i bježi gore na palube - aj haj! A gore kaos: trgovine pune k'o čep kao da se dijeli, sve je po tako smješnim cijenama čak i za naše pojmove, tako da se sve kupuje na kutije: čokolade od kilu, Toblerone od metra, alkohol na kartone, a pivu kupiti na komad živa sramota. Tu su i potrebna kolica za transport za par eura. Karton 0.33 pive smo platili oko 100 kn, ali nakon sat vremena plovidbe se otkriva pravo stanje: svi su iznad promila, a fini Finci su daleko u višoj turaži kao da nema sutra, a četvrtak je. Što bi tek bilo da je petak!
Slika imamo, ali nisu za javnost...
U Tallinn stižemo skoro po mraku što nas malo iznenađuje: u stilu, gle, mrak. Za par minuta smo u hotelu jer sad počinje uživancija: vratili se na kontinent, a i cijene su sad normalne, dapače, jeftino parkiramo strojeve pred hotel i soba...
Za večeras dosta brige o vožnji; sad se opuštamo uz ono što nam ostalo s trajekta.
Gledam po obližnjim gumarima mogućnost kupovine i zamjene zadnje gume. Google izbacuje više njih pa sutra idemo u obilazak...

[picasso]

06.07 Tallinn – Riga

Dizanje za doručak i potraga za novom zadnjom gumom jer Z6 je izdahnuo. Jedan, drugi i treća sreća, trgovina i servis, jutro je i nježno se prišuljam s pitanjem je l' izvedivo danas, ne za sat-dva jer nam se tak' i tak' ne žuri. Imamo vremena za razgledavanje Tallinna. U Rigu da i dođemo nave

er, opet je pregledamo sutra po danu. I tako dobri trgovac ode pitati u radionu i ovaj dođe i veli: ako ste putnici, evo, odmah; i obavljeno u 20min u punom tlaku i sjaju -meni uvijek provjereni PR2 (znam da se vozi lijepo i da traje) - i sve to platim nešto manje od 1100kn.
Potrpam stvari gore pa u stari dio grada na tour, jer novi smo vidjeli usput tražeći vulkanizera. Taman kad smo uletili u stari grad i super - naletili na tri prijatelja koji su glumci i imaju složenu turističku pri

u o gradu: što, gdje. Tako smo super pogodili da se nešto i nauči kad smo već tu i to. Na kraju su samo ponudili svoje šešire da doniramo nešto za trud i ljubazno nas uputili prema ugodnim kafićima i restoranima (imaju dogovor o reklami i zasigurno dobiju neku pinku za to) na samom trgu u centru starog grada.
Tad sam maznuo jednu od okusom najzanimljivijih juha: zna

i, juneća rebra, pečena pa se dio tog mesa skida i ukuhava u juhu, a ostatak je klasično povrće. Ali ovo meso s tim specifi

nim začinima je stvarno super i to je posluženo u glinenim posudicama, a i pivu dobijemo u glinenim vrčevima. Cijeli restoran je u tom filmu, kao u 1234. godini.
Poslije okrepe i zujanja dok nas nisu malo počele boljeti noge pa ih odlučismo odmoriti s kojih stotinjak kilometara na gumama.
Krenuli prema Latviji i bukiranom nam spavanju u Rigi.
Ceste su dobre, vrijeme poput cesta, i sad se osjećamo malčice čudnjikavo jer nakon svih onih fjordova, mora, jezera i ponegdje snijega, sunca koje ne zalazi, a mi sve to prošli (sad kad se sjetim) za tren, sad nam opet pada mrak u normalno vrijeme. Uglavnom, ništa: spektakularno selo za selom, poneka siromašnija od drugih, ali sve je uredno i jedino je ogromna razlika naspram Lijepe naše da je poljoprivreda u doooobrom zamahu.
Vozimo se uz zaljev i popikano drveće kao olovke uz cestu. Sva sreća pa ih je uz cijelu tu otvorenu cestu jer tamo gdje ih na mahove nema osjeti se da gadno puše s mora.
Stižemo u Rigu i još je dan pa se vozimo kroz jednu od glavnih avenija; odmah se vidi utjecaj komunizma na arhitekturu. Malo već umorni i laaagano zasićeni od svega samo jezdimo do kraja pa da vidimo kud nas odvede, i kako to uvijek biva kad se ide neplanirano, u samom centru u jednom od parkova - festival Latvijske kulture, nešto kao Vinkovačke jeseni.
Naravno, stajemo i ima se što za vidjeti i čuti pa smo sad malo ogladnili pa prolutali da nešto gricnemo. Tamo gdje je festival zaboravi: na red bismo došli sutra. Tako je odluka pala prošetati uokolo pa možda nešto i uleti, ali dok smo mi iskapili po jednu, već pada mrak pa je sad jedino ostao (poklopi se ušima) McDonald's, a kad tamo, izgleda, glavno sastajalište motorista: stanu, nađu se po dogovoru i zapale dalje. Poslije klope odšetasmo se nazad do poljoprivrednih priključaka pa lagano u sobu: eee, to je štorija, čisto i u godinama... a na zidu 2 sa 1 slika gole tete, ulje na platnu; reko': baja moj... gasimo se do sutra...

[picasso]

...

[picasso]

Večernji dolazak u Rigu...

[črnomerec]

pa kolko km ti je trajo z6,meni prošlu godinu prezivio i tursku i do kraja sezone,opet ih uzeo,za tursku