01.07 Mo i Rana – Kabelvag
Jutro u 6h: trube su tu, galebovi se karaju na najače, a mi na doručak - kad ono full haus penzića za zbroj dvjestotrideset tisuća godina klopaju ka' da nema sutra, jer i oni rano rane za Lofote i ine turisti
ke destinacije ove fuj države. Trpamo u sebe doručak klasičnog zapadnjačkog sastava i sklapamo još par zamotanih sendvi
a za po putu. Opet sam na vizualnom pregledu od penzića jer imam bijele hlače; mislim, bile su bijele, ali se ne sekiram, ipak ono, kao, prokleti bajker smrdljivi i nedodirljivi.
Pali poljoprivredne strojeve i gas prema arktičkom krugu. Kad smo malo odmakli i osjetili tu, nazovimo je pustaru, meni puhne Isle of Man i gas (mo'š mislit brzine na natrpanom drlogu) jer je lijepo pregledno: ni losa, ni lisice, a ni plavih anđela. Jedina je mana da smo s gorivom malo kratki, a opet smo u žurbi sti
i u Bodø na trajekt. U nacionalnom smo parku pa benzinske nema, ali poznam svoju sijačicu pa znam da imamo još.
Ulazimo u arktički krug i stajemo si koju sliku opaliti; nemamo baš vremena za razbacivanje pa ne posjećujemo samo zdanje iznutra. Sad je onak' čistina, drveća nema: pokoji busen i travka tu i tamo.
Malo puše friško, ali vozljivo, napokon benzinska i sad gas mirne ruke radi trajekta. Stižemo ispred isplovljavanja i naravno da se mrtvi 'ladni provezemo skroz na početak kolone. Karte su oko 30% jeftinije na licu mjesta nego online. Tu je sad već ekipa iz cijelog dijela Europe, većinom sjever; mi smo bili jedini stvarno "najužniji" pa smo imali, 'ajmo to reći, pohvale od kamo i kud idemo, a mislim si „pa nismo baš tak' daleko“. Utovar i vezanje motora odrađujemo sami; pomažemo nekima koji izgleda nikad gurtnu vidjeli nisu, ali eto... Plov miran, more mirno, nekako premirno s obzirom kako jak i hladan vjetar dere. Stižemo na otočje, a ono ostaješ bez rije
i od kombinacije planina i pješčanih plaža. Rekao bih da smo na Madagaskaru kad pogledaš sa slike, a da
ne osjetiš hladnoću "Lofotske bure" kroz kosti. Mjesto je zanimljivo, u zaljevu i zavjetrini okruženo s podosta visokim, sa sjevera naravno golim stijenama, uvala puna malih ribarica i osušenih ribljih glava na milijune. Vozimo se po otočju da stignemo do večerašnjeg utočišta, tražeći bilo kakav dućan da se opskrbimo pokojom pivom jer ipak igramo ve
eras s Danskom, ali zajeb je takav da je danas nedjelja i alkohola kupiti u Norveškoj nemoguće je osim u birtiji. Tako da uz našu specijalnost pitanja i potpitanja kako i gdje doći na jeftiniju varijantu pive uz tekmu dolazimo do bolne istine: nikako. Tako odlučni u pivi i tekmi idemo u lokalni pub, kad tamo ima i Danaca. Reko': baja, pošto ovo vaše osvježavajuće piće? Eeeee, tu nas osvježilo: da skratim, 100eurića njih osam po pola kile – e, sve nam bilo žao pišati - i sad kad se sjetim da smo gazdu molili da nam s obzirom na naše eure pokloni svakom
ašu, jer je izgravirana Norveška, on ne želi niti
uti pa sam tako na izlasku na vanjskim stolovima našao dvije i pokupio, onako bez trzaja, laganini, u hodu. Još si mislim "ko ga j... kad su konobari spori" tako da, eto, imamo uspomenu na najskuplju pivu i dobivenu tekmu...