Ej bok motoristi di ste kako zadnja guma,
Neki dan bio sam na velikom putovanju na nekom brdu di su neki zavoji pa sam se slikao i na povratku kući sam pojeo čavapa i kumpira, teško da to mogu kome dočarati pa sam odlučio ići na neko manje, normalnije i prihvatljivije putovanje, na Preluk. Krenuo sam rano ujutro sa Petrolove benzinske na Škurinjama. Ispred mene je bio dalek i dug, težak bajkerski put, ali ne bije nešto nešto oružje nego nešto nešto itd. Nakon pustih kilometara puta došlo je vrijeme za odmor u lučici Kantrida, gdje sam se odmorio pred onaj glavni dio putovanja. Pozvao sam konobara, pitao račun, on mi ga je donio, ja sam mu platio, on mi je vratio kusur, on je reko hvala, ja isto, i tako dalje pa sam krenuo prema motoru. Onda sam došao do motora i onda sam krenuo dalje na put.
Vjerojatno niko se ne pita zašto, ali ukoliko se pita zašto - na Preluk sam otišao jer je Preluku bio 80. rođendan. To naravno nikog normalnog nije briga samo munjenog starca Šegona, mene i Meca ali samo kad ga dovedem u mat poziciju i pilim sa tim pitanjima u kafani. Zato sam na ovaj daleki put otišao sam, samo ja, moja flip up kaciga, kišnjak, kuferi, bisage, tanktorba, selfistik, tri goproa, dva GPS-a i jedna porcija čevapa i krumpira, ali i jedna slika zadnje gume. Sve sam to uzeo sa sobom na ovo veliko, teško bajkersko putovanje.
I tako sam sa BP Petrol Škurinje konačno stigao na Preluk (ako kom bajkeru treba GPS ruta poslati ću za TomTom fajl, uključene su i kamere, semafori, radovi, ptičja gnijezda i čevapare u POI-ima). Slikao sam staru pistu starim aparatom pa su slike ofucane i stare, jer je Preluk jedna ofucana i stara priča i ne vidim smisla da slike budu oštre i sterline, ali kome takve slike trebaju nek ode na Street View, a za ostale izvolite veleumjetničke fotke koje osim vizualne sa sobom nose i duhovne poruke. Konačno, ova posljednja hotelska izdrkotina na Costabelli vjerojatno će zauvijek promjenit prometnu konfiguraciju i neće više bit moguće proć krug kakav je nekad bio - pa eto, nekakav krug za rođos sam morao napraviti.
Pa pogledajte kako je to bilo.
Start. Tu je sve krenulo. Bilo je lokalnih trka na početku 30ih, ali kad je Duče zabranio Maseratiju da se trka na velikoj nagradi Francuske 1939, oni su napravili trku ovdje, 9.7.1939. Ja sam bio u organizacionom odboru.
Nakon starta, vrijeme je za dugački lijevi zavoj, iznad kojeg su tribine koje više nitko ne može pronaći. Kad sam pito starog dal se sjeća tih tribina, pogledo me čudno i reko - pa tamo sam popio prvu koka kolu u životu. Kakva vremena. Danas ima koka kole di oćeš. Wow.
U tom se zavoju otvara pogled na Preluk, na najsjeverniji dio Kvarnera.
Nakon toga prolazimo sektor Milde Sorte, jer se tako zvao disko koji je tamo bio...stari se Automotor mural drži i dalje.
Taman kad pomisliš dokle ćeš držat pun gas na ovom Aermacchiju od 175 kubika, dođe Opatijski zavoj. Tu kreće uspon prema takozvanoj Panorami.
Par sekundi ravnice i velikog gasa prekidaju dva S zavoja, koji su vrlo varljivi i koji su uzeli mnogo, ali zaista mnogo komada lima nakon šta bi mladi nadobudni dečki na ovom djelu ceste "probavali kako auto leži". Cijeli taj Preluk je zapravio bio glavno mjesto za "probavanje" dok smo bili klinci i na ovim esevima, kao i onima pred cilj, mnogi su polupali svoje aute. Fulaš prvi, drugi te neugodno iznenadi itd.
Kad se izdribla set tih zavoja dođe se do ove stare zgrade, ovaj sektor se zove remiza Berger ili po domaću, tišjarija pul Bergera ćo. Tu se nekad popravljao tramvaj Matulji-Lovran.
Kvarner je desno.
Šumski dio je gotov i eto nas na vrhu brda, na Panorami. Tu ima par kuća, kupleraj, ostaci Vitićevog hotela Panorama i zgrada gdje su bili suci za vrijeme trke, danas taj prostor koristi stari rejser Šegon, pun prostor njegove memorabilije, prašine, zaborava i vlage. Kad je on tamo, skočim se javit i poslušam malo priče o zlatnim vremenima jurnjave Deltom Integralkom na reliju Monte Carlo i tako to.
Ovdje se spaja na magistralu i kreće spust po dvije velike ravnice.
Kuća desno je Guardia di Finanza, ovo je nekad bila granica Italije i nas (kad kažem nas mislim na motori.hr). U daljini je
Most™.
Velike brzine mogu se održati i kroz ovaj S zavoj ako se vozi manja kubikaža, ja sam na svojoj Laverdi mogao tu proći bez kočenja i puštanja gasa, ali ne bih jamčio da to mogu veći motori, +250ccm.
Odmah zatim jedno cca kilometar driture za najiskusnije someljere visokih brzina, djeluje kao da nikad neće stati, ali...
Vrijeme je za kočnicu, vrijeme je za "Riječki zavoj". Ovdje nije bilo pametno promašiti marker za kočenje.
Opet ravno, ovaj dio se zove Costabella. Nakon Costabelle dolazi najzahtjevniji dio staze, od punog gasa na seriju S zavoja između stijena i betonskih ograda.
Moja generacija je ovaj potez od par km koristila za špananje kad bi izlazili van, popriličan broj auta je završio u ovim stijenama, neki dole u moru itd. Tako je to bilo onda, šta da se radi. Uglavnom, nakon ovog djela, ide kraj. Ravnica i dugi desni za ciljnu. Glavne tribine su tu i dalje ali se mogu jedino vidjet ako se parkira i dođe na metar od grmlja u koje su zarasle. Pred 10ak godina dolazili smo tu gledat slalom trke, sjedili smo na tribinama normalno, valjda je neko odlučio da to nema smisla čistit. Navodno će i autokamp Preluk bit uskoro satran, i neka, hotel i Špar fali.
Tu je i ostatak karting staze.
I to je to.
Ovih dana listam od Frančiškovića knjigu ali jako sporo jer ima prevelika količina nostalgije sa kojom se ja teško nosim. Sve u svemu, to bi bio avanturistički motoristički motorihristički krug po stazi Preluk. Slijedeći putopis sa ceste na relativno visokoj nadmorskoj visini di su
dobri zavoji© i čevapi® itd, šaljem POI, hvala.
Autor
Tema: Veliko putovanje na Preluk (Posjeta: 2359 )