Molimo prijavite se ili registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Napredno pretraživanje  

Novosti:

 Str: 1 2 [Sve]   Dolje

Autor Tema: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia  (Posjeta: 2554 )

Riker

  • ***
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 2265
  • Vozi: Can-Am Ryker
  • Lokacija: Cirkul
Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« : 22. Listopad 2019, 22:53:03 »

OPREZ! Pred vama se nalazi fascinantna kriminalistička priča u nastavcima koja sadrži oveću količinu nezavisno složenih riječenica, netipičnih za barbarsku publiku ovog foruma - preporuča se sporo čitanje (slovkanje) sa maksimalnim mogućim razumjevanjem u adekvatno vrijeme (predvečer + velika grmljavina/pljusak idealno). ZABRANJENO je čitati u hodu ili napreskokce. Pregledavanje ovog sadržaja putem mobilnog uređaja također će se strogo sankcionirati.
Hvala svima na suradnji.



***


DIO PRVI - Via Emilia

Ima već koja šetemana od mog đirića po Italiji, pa kao nekad, objelodanit ću ovdje rezultate svojih velikih istraživanja sa vama, kolegama (braćom) motorašima, siguran sam da je interes za ovakvu vrstu štiva OGROMNA, forum GORI od znatiželje da vidi di sam bio, koja tabla je bila, koja nadmorska visina i koji čevapi! Pa neću duljiti! Također, ovaj je forum zapravo jedino mjesto gdje mogu iskaliti svoj literarni ali i fotografski bjes, pogotovo zato što smetlarski instagram preferira kvadrat fotke koje ionako samo nestanu u beskrajni skrolić, a ovdje mogu čak širkice okačit wow. Sa tim rečeno, vrijeme je da se pozabavimo avanturom - pa pogledajte kako je to bilo.

Prvo pitanje - zašto Italija? Ideja za ovaj đir nastala je već lani, kad sam ženu odveo na romantičko putovanje u San Marino i Rimini, naravno "slučajno" se potrefilo da baš u tom tjednu kad smo mi tamo, na Misanu su vozili Corse Clienti, WOW kakve sam sreće bio nisam mogo vjerovati slučajnosti wow baš znam odabrat vrijeme a daj nemoj mi reć da je to sad tamo a ne seri a dobro ajmo vidit kad smo već ovdje wow itd.



Corse Clienti je Ferrarijev interni program gdje odabrane mušterije dobiju privilegiju ulaska ($$$) i sudjelovanja u nekoliko kategorija zatvorenih tipskih natjecanja - Corso Pilota su tečajevi napredne vožnje, Ferrari Challenge sezonsko natjecanje za posebno pripremljene Challenge verzije 458 i 488 Ferkana, XX Programme gdje već ionako krajnje verzije Ferrari auta dobivaju trkaće prerade, Enzo > FXX, 599 > 599XX i njihov trenutni glavni junak LaFerrari > FXX-K. Za klijentelu i$tančanog ukusa, ako "osnovni" XX modeli nisu adekvatni, postoje Evoluzione verzije koji imaju još dorađenije motore i aero, lako ih je prepoznati, izgledaju još svemirskije od "običnih" XX auta; imaju više spojlerčina po sebi. Također bih spomenuo da ona klasična internet/kafanska špreha o tome kako XX aute kupci ne mogu uzet kući nego ti auti moraju bit u garaži u Maranellu, to je laž, svako može teglit svoj XX kuda mu se sprdne.

Na kraju je i F1 Clienti program, taj nije teško provalit - Ferrari daje svoje F1 bolide na "korištenje" svojim najozbiljnijim klijentima (pod najozbiljniji misli se na koliko dugo možeš slušat Šprajca i listat slike iz neke Dnevne Doze bez smijanja - ylyl). Kad kažem "korištenje" to ne znači da im Ferrari ustupi aute "evo ti na pa vozi", ulazak se plaća astronomski ali nekako mi je riječ "korištenje" adekvatnija, ne znam zašto. Uglavnom, privatna lica tako postanu praktički dio Scuderia ekipe, voze po pistama svuda po svijetu i imaju svoj tim Ferrari mehaničara koji doleti na poziv gdje god oni imaju u planu vozit jer netko te bolide (kao i XX aute) mora upaliti, ne verglaju na ključ. Voze se većinom bolidi od srednine 80ih pa sve do zadnjih 2.4 V8ica iz 2013. Ove nove, hibridne Ferrari formule nisu dostupne za dotične "hobi entuzijaste".

I eto, baš ko za kurac, prošle godine u Misanu bio je Corse Clienti Ferrari Challenge događaj, pa samo reko ajde kad smo već sad tu, idemo vidjet ajde nije nam daleko apartman nam je 435 metara od piste wow kakva sreća ja ne mogu vjerovat a možeš li ti itd. Ulaz je bio free / all access, mogao sam šetat bilo kuda po pisti kao da je Grobnik (!), muvat se po zgradama, smucat po boxu, po pit laneu, po tribinama do kojih me je bilo volja pješačit itd.



Simoncellijeva galerija, VIP tribina sa koje smo gledali trke, Curva Misano koju sam išao vidjet, u kojoj je karijeru završio moj klinački bajk-junak Wayne Rainey i tako to. Trke su išle cijeli dan, najbolje je bilo finale navečer jer su se u letećem startu polupali odma na početku prvog kruga. Šalim se to je bilo najgore, ajme katastrofa ko će to popravit jao šteta auta pa nije to samo izvuć lim, ima tu posla, šta kao je krov dobio...







Kasnije taj tjedan otišli smo i u Coriano, tamo je Simoncelli odrastao i tamo je njegov Ogni Domenica spomenik koji se pali svake Nedjelje u sumrak na 58 sekundi. Ja nisam gledao MotoGP u njegovo vrijeme niti znam baš previše o njemu, ali sam nekako osjetio da bi bilo u redu otići do tog mjesta kad sam već tamo blizu. Centar Coriana je i dalje okićen njegovim zastavama i memorabilijom, kafići također. Sviđalo mi se šta kod spomenika nije nigdje bilo navedeno kad se "pali", tako da su ovi lovci na selfije brzo otišli, ja sam čekao malo manje od sat vremena, "sumrak" je bio više "mrak" a tek pomalo "su" ali nebitno, nas desetak šta smo sjedili na livadi i ćaskali, zašutili smo i ustali se kad je počela tinjat vatra, nakon par sekundi započelo je skroz, to je baš bio jedan onako lijep trenutak.



Sad bi netko pronicljivijeg oka mogao dobaciti - "pa čekaj, Tavulja ti je bila blizu, 20km dalje" - na što bih ja odgovorio "molim?". No išao sam do jedne udbice, nisam joj mogao odolit, valjda je to moja vojna pozadina, ostalo mi je od legije stranaca ta navika i ne mogu si pomoći, to je tako, jednom legija uvijek legija tako je kako je.



UGLAVNOM.

Jbt. Dakle, jako mi se smilio taj Corse Clienti đir lani, pa sam ove godine gledao da obvezatno odem na bar jedan, ali ovaj put kako spada, bajkom. Moram priznat ić na takve stvari autom kao turistički leš meni osobno (lično, za forum) ubija 80% doživljaja, šta ću tako je kako je, ne mogu si pomoć, a ni ne želim. Mora bit EXCITE mora bit velika neizvjesnost, nova cesta novi horizonti u dalekoj Italiji, koje vrijeme, oće'l kiša, đeje radar imam 3 uređaja ispred šajbe sa svim aplikacijama koje prijavljuju kamere sve žmiga lampa svijetli moram bit SAFE, zatim pitanja tipa da li ću ostat bez goriva LOL šalim se iksača mi ima točno endurance-spec rezervar i nikad ne može ostat bez goriva.

No najveća inspiracija za ovaj đir bila mi je neki zavoj prijevoj, znak STELVIO di piše nadmorska visina, flip-up selfie, pomfrit, čevapi, šalim se, loša je fora ispričavam se na ovakvom prostačkom ponašanju i obećajem da se ovo više nikada neće ponoviti. Uostalom mogo sam skrenut na Stelvio i poslikat se na tom dragulju gdje svaki someljer ceste i oktana mora ići u hodočašće, da sam imo muda, ali kako pjeva Rađa Dino, "da je bajker biti lako..."  Šalim se :(


>> FAST FORWARD u 2019

Raspored Corse Clienti događaja u periodu nakon smrdljivog kiselog ljeta nije mi nudio prevelik izbor, jbg kraj je sezone. Vallelunga je bila prva na redu nakon povratka Ferrari platiša iz Azije, ali mi je to djelovao kao preveliki tramak točnije kao premaleni EXCITE, jbg ipak u okolici tog sela, osim šta je na toj pisti sjedište moje najdraže igrice i tako to, malo je motor&sport stvari u okolici od mog vitalnog interesa. Oprosti ČungaLunga. Ali!

Slijedeći izbor bio je zapravo, jedini logičan, vrlo očit vrlo EASY kako bi mi boduli rekli. Prvi i drugi dan Listopada mjeseca, mjesto radnje - famozna Imola. Samo jedna od nebrojeno stavki beskrajne motor&sport mitologije koja postoji uzduž te mistične rimske ceste Emilije, na sjevernim obroncima slikovitih Apenina.



No prije svega trebalo se pripremiti za put. Kao čovjek od isključivog povjerenja za marku Bridgestone, stare T31 su bile gotove (skoro 7000km), pa sam odlučio probat S21, nisam htio noviju S22 jer, iskreno, S22 zvuči šugavo i paran broj mi je ružan, probat ću S23 kad dojde. Šjor Ivanov montirao mi gume (usput dok smo ćakulali sam saznao da je vozio Le Mans JEBOTE), u međuvremenu sam napunio 20k Anker bateriju da mogu točit mob na terenu, uzeo wireless hard da mogu iskrcat SD kartice svaki dan, Yi kamerice, fotić, i najvažniju stvar, zapravo jedinu esencijalnu za bilo koje moto putovanje - brdo veša i keša™.

Mišljenja sam i mjenja da je to sve šta normalnom, rimokatoličkom, osvještenom pa čak bi se usudio reći modernom muškarcu na dva kotača treba za putovanje, a ukoliko mu je to "premalo" i/ili ako treba "još par stvari" možda je vrijeme za razmisliti o modelu motocikla naziva "Automobil" gdje je velik broj tih teretno-komfort-logističkih problema već tvornički riješen.

Đir je raspoređen kroz tjedan dana, prvi dan - bauštela od 400km, od Rijeke do okruga Emilia-Romagna. Ne znam da li uopće moram spominjat, niti jedan pedalj autoceste nije bio niti će ikad biti u niti jednom obziru. Na tank je zaljepljen neki krš vakum nosač mobitela, a od svih filozofija, premetačina i elaboracija po forumima širom planete po pitanju "navigacije", navigacija koju sam ja odabrao bio je pomalo opskurni no svakako efikasni app naziva "Google Maps".



Put je krenuo rano uz potjeru policije, ne mene, ali nekog čovjeka, moja je procjena da je bio "nedokumentirani turista izgubljen na odmoru u blizini graničnog prijelaza". Gađao sam ceste isključivo SS i SP oznaka, a moram jednu stvar reći, prvi put sam išo na mali duži đir sa onim čepićima za uši, razlika koju to čini u "smaranju" je jeziva, mogao sam peglat po tim dosadnim, seoskim, uz rijeku kroz selo preko polja cestama do noći.



Putem sam razmišljao, kako nemam blage veze šta su sve te silne kuće, zgrade, objekti po poljima na tim terenima koje sam prvi put vidio u životu. Prošlogodišnji đir do dole bio je autom i autoputom, znači nisam vidio ništa osim zelenih tabli Tutor. Ovako tramakanje po selima daje uvid u te neke stvari koje stave u kontekst kolika je to ogromna država (wow, pa ja sam Marko "Vespući" Polo) i koliko industrijskog i agrikulturnog pogona tamo ima. Ja sam čovjek iz malog sela i ja nisam vidio svijeta i nisam upoznat sa skalom industrije u Italiji. Svako polje ima načičkane neke zgrade, starinske, jako fotogenične, koje nisam mogo slikat jer je sve bilo tako fotogenično, mogao sam tih par sto, 400km do dole proć u 40 dana. Oprez ako netko ima fotografske afinitete, mislim da na tom potezu (a vjerojatno na bilo kojem drugom) može napravit hrpu originalnih fotki koje su malo atipične od klasičnih.



Ne bi sad prenemagao oko điranja do dole, bio je gušt vozikat, za kamere me prestao bolit kurac jer su sve označene, ako me koja klepila sam sam kriv jbg glup sam, a i ne zamaram se time. Na put sam išo ne zbog kamera, nego zbog čevapa i pomfrita na planini. Šalim se, oprostite. Uglavnom, klik klik kilometar po kilometar, navigacija je pokazivala da sam blizu prve stanice za prvi dan. Dok sam tako pazio da ne fulam neki skretung, vidjeh tablu koja mi je dala do znanja da je akcija blizu. Malo sam bio uzbudžen u tom trenu.

U daljini sam vidio tvornicu Lamborghini i na prvom kružnom brzo se okrenuo. To nije plan i ne smijem kvarit plan. Stao sam u prvoj kafani da pripremim kamerice za prvi punkt.





Spremio sam stvari, Pagani je tu, moji gadžeti spremni, idemo. Nisam do sad imao prilike susresti se sa Paganijevim kreacijama, jednom je u Rijeci smucala turistička Zonda ali to sam vidio u prolazu i to baš ne mogu reć da brojim. Na putu do Horacijevog ateljea, pored puta, stvari su sve više počele dobivat obrise motor&sporta. Tu sam di sam, tako je kako je.



I to je to.

Dolazimo do kraja prvog poglavlja djeco. Vrijeme je za spavanje. Nastavak slijedi narednih dana. (^ ^)/

Evidentirano

tomore

  • **
  • Online Online
  • Spol: Muški
  • Postova: 314
  • Vozi: Yamaha XT660Z Tenere
  • Lokacija: Zagreb
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #1 : 24. Listopad 2019, 10:18:47 »

Tako je kako je ....super je.  :palacgore:
Evidentirano
Skupljam za BMW, teško ide. Od KTM-a mi je zlo. Sve je jasnije da ću kupiti Moto Guzzi. Hm, Triumph možda?

Riker

  • ***
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 2265
  • Vozi: Can-Am Ryker
  • Lokacija: Cirkul
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #2 : 24. Listopad 2019, 16:57:53 »

siguran sam da je interes za ovakvu vrstu štiva OGROMNA, forum GORI od znatiželje da vidi di sam bio

Znao sam, točan sam imao pheeling da će ovo biti HIT, ali šta će tek biti u nastavku bolje da ne mislim :shock: Ova epizoda neće biti baš vezana uz osvajanje Stelvia, više ću se koncentrirati na Valentina Rossija i koliko je on, po mom skromnom mišljenju, legenda i kako je on zapravo utjecao na svih i sve dok svi drugi nisu. Gle, to se ne može osporit. Ja osobno imam duboko poštovanje prema Valentinu "gle to šta je on napravio za sport, takvu popularnost, i karizma, to više niko nikad neće" Rossiju, ali danas ću probat da na tren odlutamo u jedan drugi svijet, u Argentinu. Ić ćemo nakratko u Argentinu al onda se vraćamo u Italiju. U Italiju, zemlju iz koje je...

Uglavnom. Di sam stao. A da, stao sam ispred ateljea (nije tvornica!) Horacio Pagani u malom selu San Cesario, 10 minuta udaljenom od Sant' Agate, inače mjesta naširoko poznatog po sjedištu marke Lamborđžini.



DIO DRUGI - Horacio Pagani

Kako sam već spomenuo u prvoj poslanici, Pagani nisam imao prilike gledat uživo osim možda u prolazu par puta šta je nebitno, ali sam imao uvijek neko poštovanje prema toj marki, prvenstveno zbog Horacijevog životnog puta. Kad se malo ta automobilska (a i bilo koja druga) priča zagrebe ispod boomerske "koliko konja ima a daj ne seri" površine mirisa oktana i slično, može se vidjeti  kakav zanimljiv mikrosvijet to zapravo jest, u kojem su se kroz zanimljive intrige neki izborili više, a neki manje, za pretvaranje svojih vizija u stvarnost. Za Horacija se mora priznati da je on svoju priču odgurao do krajnosti.



Tamo negdje 70ih godina Horacio je bio mladi dječko usred Argentine koji je, kao svi mi ovdje oktanoljupci, maštao o jurnjavi u vozilima, ali kako je bio sin pekara, nije imao uvjete za ništa drugo osim prčkanja seoskih motorića, kartinga i sličnih kašeta koji su bili u tom kraju svijeta u opticaju. Nije imao nikakve strukovne škole vezane uz automehaniku, ali je kroz pokušaj pogrešku konstruirao svoj prvi auto - jednosjed iliti "formulu", i kad je kompletirao šasiju, bacio se u potragu mašine koja će ju pogonit. Obilazio je autokuće u okrugu, i jednog dana došao u čarobni, jedinstveni, a kod balkanskih telećih glava redovito podcjenjeni - Renault.

Pregledali su bolid koji je sklepao, ostali začuđeni kako je neki dječak (bez Instagrama) uspio složit jednosjed sa toliko tehničkog smisla. Veliki Renault tu je uskočio ne samo sa mašinom nego i parama, i tako je Pagani ušao u svijet motor&sporta u Formulu 2.





No kako je očito od malih nogu bio momak velikih i bistrih očiju, znao je da njegovi snovi tu ne smiju stati. Osim šta je bio dobar mehaničar, znao je kako pričati sa ljudima. Za svoj bolid u Formuli 2 natjecanju uspio je nagovorit savez i trkače da mu ustupe broj 1, bez obzira šta nije ništa još osvojio. To je napravio iz razloga šta Formula 2 trke u to vrijeme je znao posjetiti velika (ne VR46 velika, ali 25% cca) legenda Juan Manuel Fangio koji je tada bio senior od 60 i nešto godina i uživao penziju u rodnoj Argentini. Ne znam koliko je činjenica da je vozio "broj 1" bolid pomogla, ali sigurno nije bilo zgorega imat tako pamtljiv broj na natjecanjima, i nakon nekog vremena Horacio je došao do svog ključnog kontakta, i na neki način uzora - do Fangia.



Stari Fangio vidio je sa kakvom iskrom (bez špene) u očima Horacio priča o svojim ambicijama, i obećao je da će pomoći. Pokazali su nam telegram koji je Fangio poslao jednom i jedinom - Enzu. Također je poslao zamolbu u Lamborghini i Alfu. Da ne duljim sad taj dio priče, Lamborghini kao "mlada" firma u toj regiji pokazala je interes za takvog fantazistu i pozvala ga u Italiju. Njegova žena Cristina i on, i bicikla u Sant' Agati. To ne bi bila šarmantna Italijanska priča da nema neke ispaljotke - obećano mu je dizajnersko mjesto, ali su ga obavjestili da "ipak ne" i na kraju je Horacio završio u odjelu za karoseriju; paneli, farbanje, materijali.

Karte koje mu je Lamborghini dao, igrao je do krajnosti, očito je imao takav stvar prema životu. Kad su se počele približavat 90e godine, Countach je počeo ozbiljno davat znakove starenja, makar su to onda bila neka druga, "normalnija" vremena kad automobili su mogli biti na tržištu čak više od 6 mjeseci bez facelifta. Countach je svoje javljanje napravio 1971. na sajmu i nije se baš nešto puno mjenjao osim naravno famoznog spojlera kojeg mu je ionako tamo nabio Walter Wolf.

Horacio je tada "konačno" dobio mogućnost da radi na dizajnu, pa je za 25. rođendan Lamborghini automobila zadužen za redizajn Countacha. Pred koji mjesec u Trstu je bio okup klasičnih V12 Lamborghinija, moram priznat do tada ja nisam nikad vidio ni Countach ni Miuru ni Espadu ni LM, a ni Diablo. LOL. Uglavnom, među Countachima na trgu bio je Anniversary.





Ali lako za facelift tada već umornog Countacha - Horacio je u to vrijeme počeo eksperimentirati sa karbonskim vlaknima i njihovoj aplikaciji na panele automobila. Tada je to bila novost, možda nekoliko godina prije je veliki guru, mecena i mag motorsporta John "Rimac" Barnard uveo te materijale kao osnovu za izradu šasije u McLarenu. Horacio je htio isto na Lamboghiniju i zatražio da se dovede komora za vakumiranje gdje može velike panele kompozitnih materijala vakumirati, ali nije dobio zeleno svijetlo od nadređenih, uz objašnjenje "ako Ferrari ne koristi takav pristup, ne moramo ni mi". Horacio tu nije stao, kroz nekoliko dana je isposlovao kredit za kupovinu industrijske komore za vakumiranje i počeo u slobodno vrijeme raditi na karbonskom Countachu.



Mladi Horacio je skroz desno. Kroz neko vrijeme, Countach od karbona, kevlara i šta ja znam čega još, bio je gotov - Countach Evoluzione, 900kg, 500ks, skoro 500 kila lakši od serijskog QV Countacha. Tada su nastupile promjene u vlasništvu Lamborghinija (Chrysler era) koje Horacio nije mogao čekat, i to je bio njegov kraj epizode u Sant' Agati. Krenula je firma "Modena Design" koja se bavila (i bavi se dan danas) kompozitnim materijalima, za F1 i ostale motorsport momčadi i neke auto/moto proizvođače.

Tako kreće ono zbog čega Horacio uopće i došao u Italiju - napraviti najbolji GT automobil.



Radno ime - Pagani Fangio F1. Ne bez razloga, gospodin Fangio je sudjelovao na projektu u počecima, savjetovao i pomogao Horaciju da osigura ono isto šta mu je falilo za formulu u Argentini - motor. Fangio kao junak Mercedesa svog vrijemena, predložio im je da Paganiju ustupe korištenje njihovih agregata. Tako je i bilo. Ubrzo nakon toga, Fangio nas napušta, a Horacio iz poštovanja mjenja ime, Fangio F1 postaje Zonda - vjetar u Andama Argentine, puno ime Zonda C12, u čast Sauberovim legendarnim, a mojim najdražim, trkaćim automobilima/prototipovima. Prvenstveno ideja bila je koristiti isključivo NA motor, ali zbog ekoloških priča modernog vrijemena, Huayra postaje twin turbo, ali je Merc V12 agregat ostao.





Ostatak mitologije, možda nije baš toliko romantičan, ipak je sve došlo na svoje i Pagani je danas hiper-ozbiljna marka čiji automobili su rađeni u mikro serijama, gdje za kupce novog Paganija vrijedi i dalje sastanak baš u ovim prostorijama, gdje Horacio procjeni da li vam želi, ili ne želi, prodat svoj automobil. Fascinantno da je jedan čovjek svoju viziju uspio do ove razine realizirati, napraviti butik superautomobila gdje kupci uzimaju tu osnovnu formu i ideju pa na nju dodaju svoj osobni potpis. Ono šta je mene impresioniralo je umjetnički rez koji postoji na svakom elementu njegovih auta, i zaista se može zagledat u svaku Zondu i nać nekakav detalj povezan sa elementom na drugom mjestu ili sa fragmentom iz Paganijeve priče, kao nekakvo moderno umjetničko djelo.







"La nonna" je Zonda koja se koristila za test svih mogućih konfiguracija Zonde kroz godine. To je šasija broj 2, možda bi se moglo reći prva "cestovna" Zonda kako je šasija 1 iskorištena za crash test (nedavno je restaurirana). La nonna je od 1998. dok nije došla Huayra 2012. odvalila oko pola milijuna kilometara, šta je lijepa brojka za automobil ovog tipa. Ja moram na iksu napravit više km tako da sad krećem na Stelvio ali okolnim putem preko Rusije. Šalim se, ne idem na Stelvio nego na Nordkapp. Šalim se (opet).









Meni "najpoznatija" Zonda, svakako najimpresivnija, je ona sa kojom sam jurio po raznim pistama u Assettu, Zonda R. Zonda R je dobila takvo ime jer ima rep na špic i nema tablice, a još ju kolokvijalno zovu "Kraljica Magistrale Koja Puni Zadnje Gume Na 2.3 A Prednje Na 2.25". Ovo sam izmislio. Iskreno, Zonda R je napravljena u 15 komada, ima neke - ali ne prevelike - dodirne točke sa "običnim" Zondama, napravljena je isključivo za pistu, sa dorađenom mašinom od CLK-GTRa, teška tek 1 tonu, bilo je jako zanimljivo "u ono vrijeme" u davna vremena 2010. godine kad je okružila Nordschleife u 6:47, šta je bilo onda galaktičko vrijeme, a danas je svemirsko. Krajnje impresivan auto.

















Na kraju Pagani balade tu je najnovija kreacija, Huayra, nazvana po bogu Andskih vjetrova. Interijer Huayre mi je fascinantan, ima nekakav štih kao od Gigera, samo puno smislenije i skladnije, lijepše, a puno manje to jest nimalo devijantno.







I sad...šta reći. Došao je dio kad dolazim u odjeljenje gdje se Huayre i Zonde sklapaju, prepravljaju, servisiraju, popravljaju. Ima slika po netu pa se može vidjet kako to izgleda nije nikakva tajna, ali u pravilu kad se posjećuje nema fotografija nema mobitela ništa tako da ostala su samo sjećanja. Ne znam kako da riječima opišem mjesto gdje na jednom kraju prostorije se u "toskanski" dekoriranoj garaži iznad koje je stara ura provjerava Huayra pred isporuku, u drugoj se sastavlja pogon, paneli se kroje da pašu 100%, pored njih 10 mušterijskih Huayri naslagano, od kojih neke u "carbon skin" boji koja meni, kao velikom someljeru auto finiša, izgleda zastrašujuće itd. Izgleda to sve skupa ko Mugell...ok ok. Uglavnom, pored komore za pituranje vidi se hala gdje se rade kompozitni materijali, i naravno restaurirana komora za vakumiranje, ona sa početka priče, koju je Horacio uzeo na dug kad već Lamborghini nije htio. To je baš dirljivo vidjet, 30 godina stara mašina, strši po svemu vidi se da je iz nekog drugog vremena u tim laboratorijima ali i dalje dela, neće se hitit. Najs.

Da li su mi da uzmem u ruke neke kompozit sitnice kao djelove spojlera i kalupe od retrovizora, nevjerojatno kako je sve precizno napravljeno, kao da je neko sa foruma ovog radio, karbon podložen pod 90 stupnjeva na svakom spoju baš autistički precizno. Predobro. Rečeno mi je da je nedavno je u tim istim prostorijama bio Lewis Hamilton jer se Pagani automobili servisiraju isključivo ovdje, a on je vlasnik jednog, no on mi je iskreno antipatičan pa me taj podatak nije previše impresionirao. No zapitao sam se, da li je tu možda bila jedna karizmatična, simpatična legen.... =( ne znam šta mi je.

Uglavnom, turneja Pagani je bila gotova, senzori u kratkom spoju, previše senzacije za jedno popodne za jednog malog seljaka sa malenog (a opet najvećeg) otoka. No stvari su uvijek u ravnoteži jer tako je ovaj Svijet stvoren, i zato su ove predivne vibre i hiper-hyper raspoloženja nakon ovog iskustva brzo stavljena na red. Kako? Pa, tako da sam u tom prvom danu u planu imao Pagani, ali onda nakon toga...teško mi je ovo uopće tipkat kunem se ne skečujem, teško mi je i napisat. Pagani i..............Ducati.

Ko prvo, moram se ogradit, razlog zašto sam uopće pomislio ić u taj skeč od firme je zato jer je bilo blizu to jest usput. Šalim se, ja štujem tu firmu jako, to je "Ferrari al samo fale dva kotača" i imaju suhi kumplug pa se čuje klakaklaka bolesno e baš ono vrhunski, ali treba spomenut da je tu i mistični desmodromic, mislim o čemu mi pričamo to je Ducati alo.



I tako nakon lijepe romantične vožnje po Via Emiliji u mladu jesen, dolazim u Borgo, sati je 17:25 TOČNO po video zapisu i ja parkam svoje dosadno staro grdo japansko drlo pred njihovu zakotu, iskreno veseo još od Paganija, od lijepe Emilije i svega, i pitam čiku na vratima - un biglietto per favore. On se ustaje, gleda na čuku svoju i pokazuje mi da je "još pola sata, basta". Ja kažem (na engleski jbg) da nema veze, samo da pogledam muzej koliko stignem u tih pola sata hehe. Čovjek kaže "no no, museum too big, half hour not enough, no ticket". Ja ga pitam kartu još jednom - no no, domani domani!

Iskreno, al najiskrenije, nisam bio niti ljut niti bilo šta slično, makar ne mogu reć da sam očekivao tako nešto ali baš je bilo "pa da". Pa da. Pa šta drugo očekivat od ovih leševa? Šalim se - Ferrari na dva kotača.

I to se šalim. Ferrari je Ducati sa još dva kola.

Valjalo je poći dalje, na zasluženi na odmor, u bazu, u podnožju bajkovitih Apenina, u moje malo privremeno ladanjsko imanje. Sutra novi dan, novi plan.



Do iduće prilike, sportski pozdrav (^ ^)/
Evidentirano

Anticitizen419

  • **
  • Online Online
  • Spol: Muški
  • Postova: 743
  • Vozi: Šitko! FTW.
  • Lokacija: Tamo gdje ništa nije po mom
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #3 : 24. Listopad 2019, 19:23:16 »

kao da vidim sebe u tekstu. ja isto vozim motor.
Evidentirano
Bolje biti bogat i zdrav
jer kad si siromašan džaba ti što si bolestan
 

Riker

  • ***
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 2265
  • Vozi: Can-Am Ryker
  • Lokacija: Cirkul
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #4 : 24. Listopad 2019, 22:19:14 »

Budi mi pozdravljen moj bajkerski brate, mislim da smo se vidjeli na Stelviju ako se ne varam prošli vikend, ali nisam mogao stati, žurio sam za Nordkapp.  :palacgore:
Evidentirano

Nero

  • ****
  • Online Online
  • Spol: Muški
  • Postova: 3443
  • Vozi: Češće guram
  • Lokacija: Solin
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #5 : 25. Listopad 2019, 09:10:59 »

Jeben tekst. Inspiriraš, za razliku od plitkih igić govana  :palacgore:

Gadi mi se skrolat više instagram.

Po uputama, pročitao sam cijeli tekst na računalu. Na dva ekrana.




Dosta mlatim mrtvog konja fora, nastavi tipkat  :palacgore: :palacgore:
Evidentirano

baxy

  • ****
  • Online Online
  • Spol: Muški
  • Postova: 2995
  • Vozi: Honda cbr1000rr
  • Lokacija: Mocca - Rijeka
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #6 : 25. Listopad 2019, 09:39:48 »

Imaš broj od Paganija  :misli:

Ne zabušavaj...nastavi dalje  :wink:
Evidentirano
Hoće li Gardner, Pons, Bradl, Oettl, Haslam ili Rossi ikada odvoziti krugove na Grobniku brže od svojih ćaća .. ??

Shepa

  • Sarkazam se u Dalmaciji još uvijek smatra dijelom crne magije
  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 13669
  • Vozi: smireno i staloženo
  • Lokacija: Kerumville
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #7 : 25. Listopad 2019, 10:48:27 »

Ovo ništa ne valja.
Tekst je grippy, ali prelagan i pitak za praćenje, a slike su predetaljne, preumjetničke i u prevelikoj rezoluciji.
Nula bodova.

Momak moj, imaš ti još puno mlika popit za dostić nivo dostojan ovog foruma.
Dislajk puce stiskam namah.

:palacdolje:
Evidentirano
Tapeciram siceve i popravljam oštećenu moto-odjeću.

bricksrheavy

  • ***
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 2262
  • Vozi: FZ6
  • Lokacija: Split
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #8 : 25. Listopad 2019, 11:07:18 »

Premalo točki sa zarezom; mojeg najdražeg znaka interpunkcije :palacdolje:
Evidentirano
Tko se vozi - vrijedi, tko se ne vozi - ne vrijedi

Anticitizen419

  • **
  • Online Online
  • Spol: Muški
  • Postova: 743
  • Vozi: Šitko! FTW.
  • Lokacija: Tamo gdje ništa nije po mom
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #9 : 25. Listopad 2019, 12:19:21 »

Ovo ništa ne valja.
Tekst je grippy, ali prelagan i pitak za praćenje, a slike su predetaljne, preumjetničke i u prevelikoj rezoluciji.
Nula bodova.

Momak moj, imaš ti još puno mlika popit za dostić nivo dostojan ovog foruma.
Dislajk puce stiskam namah.

:palacdolje:
Prekritican si. Mogao sam i ja reci kako nema ni rijeci o APNcima, ali nisam.
Evidentirano
Bolje biti bogat i zdrav
jer kad si siromašan džaba ti što si bolestan

MA-Zvone

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 2666
  • Vozi: Aprilia Shiver 750
  • Lokacija: Tučepi
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #10 : 25. Listopad 2019, 12:46:31 »

Top max  :mrgreen: :palacgore:
Evidentirano

doktor dare

  • **
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 446
  • Vozi: Yamaha XT 1200 Z Super Tenere
  • Lokacija: Kraljevo, Srbija
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #11 : 25. Listopad 2019, 13:33:47 »

Kakav istoriografski osvrt!  :shock: :palacgore:
Evidentirano
Bikers work is never done!

Elias

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 5955
  • Vozi: '02 K1200RS, '93 XTZ750ST
  • Lokacija: ..........CH=Zürich.......... Sinj-Đakovo=Bananaland
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #12 : 25. Listopad 2019, 18:17:02 »

Kunstwerk


Poslano sa kampanela spomoću Tapatalk Pro
Evidentirano
Vlast je NAJVEĆI neprijatelj naroda!!!!
htp://www.youtube.com/watch?v=rmfezDOSd2g

picoda

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 3510
  • Vozi: Tenere
  • Lokacija: Tragurium
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #13 : 25. Listopad 2019, 19:55:44 »

 :palacgore: :palacgore:
Evidentirano

tibor

  • Oil sucker
  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 7315
  • Vozi: divlje i razuzdano
  • Lokacija: nije navedena
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #14 : 25. Listopad 2019, 20:03:27 »

prijatelju (brate) imaš li možda gps lokacije spomenutih prometnih kamera sa rute ?

ako se ikad sretnemo plaćam pivo i čevape

bajkerski pozdrav!
Evidentirano
bolje biciklom u kupleraj nego mercedesom na posao

tomo3

  • ***
  • Online Online
  • Spol: Muški
  • Postova: 1826
  • Vozi: Samo katoličke motore
  • Lokacija: Zagreb
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #15 : 25. Listopad 2019, 20:05:20 »

 :palacgore:
Evidentirano
Došlo je vrijeme da je bolje imati nego nemati....

Spori

  • ***
  • Online Online
  • Spol: Muški
  • Postova: 1404
  • Vozi: Tracer 9
  • Lokacija: pgz
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #16 : 26. Listopad 2019, 02:31:48 »

prijatelju (brate) imaš li možda gps lokacije spomenutih prometnih kamera sa rute ?

ako se ikad sretnemo plaćam pivo i čevape

bajkerski pozdrav!

Svako selo svoja kamera, iz prve ruke, sve su oznacene tablom, a neke od njih i ne jednom vec po 2-3 table prije svake kamere.
Ponovo aktiviraju sistem mjerenja vremena na nekim dionicama autoputa. A vidio sam jednu i na famoznoj magistrali Venecija-Rimini.
Evidentirano
Ne vjeruj nikome, SEBI SAMO 50%!

iviccaa

  • **
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 210
  • Lokacija: Stuttgart
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #17 : 26. Listopad 2019, 09:39:51 »

Spori sporo kopčaš.
Riker
Evidentirano

Spori

  • ***
  • Online Online
  • Spol: Muški
  • Postova: 1404
  • Vozi: Tracer 9
  • Lokacija: pgz
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #18 : 26. Listopad 2019, 10:53:46 »

Spori sporo kopčaš.
Riker

sve za pivo i cavape.
Nadam se u McCavapu.
Evidentirano
Ne vjeruj nikome, SEBI SAMO 50%!

neven

  • **
  • Offline Offline
  • Postova: 236
  • Vozi: 747 - 111
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #19 : 26. Listopad 2019, 14:18:09 »

Sve ok ali ... :shock:
Evidentirano
 

Riker

  • ***
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 2265
  • Vozi: Can-Am Ryker
  • Lokacija: Cirkul
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #20 : 26. Listopad 2019, 14:38:02 »

Sve ok ali

To je sve rezultat ovog vrijemena u kojem jesmo, i zbog kojeg je tako kako i jest.  :cry: O tome ću detaljnije u slijedećoj depeši, danas sutra kad mi se djesi inspiracija. Pozdravljen mi budi moj lektore moj korektore!
Evidentirano

gianni

  • ***
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 2052
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #21 : 26. Listopad 2019, 15:15:14 »

Rajker svaka čast :palacgore:
Evidentirano

Sredju

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 3622
  • Vozi: Yamaha MT07
  • Lokacija: Wien
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #22 : 26. Listopad 2019, 17:44:41 »

svijet bi bio siromasniji bez talijana.
samo oni su u stanju nabaciti toliko karbona na auto koje ne moze stic do prve izmjene zupcastog bez generalke.
u ovom slucaju lanac.
Evidentirano

lb

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 3369
  • Vozi: KTM 950 Adv
  • Lokacija: Zg
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #23 : 26. Listopad 2019, 23:55:56 »

svijet bi bio siromasniji bez talijana.
samo oni su u stanju nabaciti toliko karbona na auto koje ne moze stic do prve izmjene zupcastog bez generalke.
u ovom slucaju lanac.

glupane
Evidentirano
"Ja sam mojoj spendirao, po mom misljenju, najbolje ulje, motul 10w60 i opet me frka navrnut je preko 6000" -
Sredju, internet ekspert za mehaniku, jubito, ovjese i strojarstvo općenito,  komentira MT-07

Mocippaldi

  • ****
  • Offline Offline
  • Postova: 5202
  • Lokacija: Netherlands
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #24 : 27. Listopad 2019, 02:07:07 »

Fat Angel i Rikkavela stas bolje u ovo doba 8)
Evidentirano
There are many here among us who feel that life is but a joke.

pamzor

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 2905
  • Vozi: 0
  • Lokacija: VD
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #25 : 27. Listopad 2019, 06:47:08 »

Sve ok samo ne vidin ništa u onoj unutrašnjosti šta bi me asociralo na Gigera... :misli: :azn:
Evidentirano

hondimir

  • ***
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 1889
  • Vozi: honda cb 250 rs '84, honda cbr 600 f 96', beverly
  • Lokacija: Slano,Dubrovacko primorje
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #26 : 27. Listopad 2019, 11:00:31 »

Samo da se upišam, inače grozan intervju !

Btw, istina, trebalo bi zakonom zabraniti vožnju autoputom po Italiji, pogotovo tim dijelom, magistrala je stvarno posebna stvar,  a pogotovo miris agrikulture . :mrgreen:
Evidentirano
Konobar,donesi prozor da skočim!
Toliko smo nesavršeni da očekujemo od strojeva da budu besprijekorni.

Anticitizen419

  • **
  • Online Online
  • Spol: Muški
  • Postova: 743
  • Vozi: Šitko! FTW.
  • Lokacija: Tamo gdje ništa nije po mom
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #27 : 27. Listopad 2019, 18:57:16 »

Budi mi pozdravljen moj bajkerski brate, mislim da smo se vidjeli na Stelviju ako se ne varam prošli vikend, ali nisam mogao stati, žurio sam za Nordkapp.  :palacgore:
Rikeru, godino, brate, frende, jesmo mimoišli se i taman da ću mahnut ali vidim, na krivom si motoru. Kodeks me spriječio.
Ali drugi put, ako ne bude nikog da me vidi pozdravim. Sa dva prsta. Bajkerski.
Evidentirano
Bolje biti bogat i zdrav
jer kad si siromašan džaba ti što si bolestan

Sredju

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 3622
  • Vozi: Yamaha MT07
  • Lokacija: Wien
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #28 : 27. Listopad 2019, 19:23:54 »

kad je iskrivio motor?
Evidentirano

singlica

  • ***
  • Online Online
  • Spol: Muški
  • Postova: 1743
  • Vozi: motor
  • Lokacija: Di me pošalju...
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #29 : 27. Listopad 2019, 20:15:28 »

Ovo citam iskljucivo na mobu.
Uvik kontra!!


Odlicne slike!!!
Za Ducati hmmm jbg Talijani!!!


Sent from my iPhone using Tapatalk
Evidentirano
Nisam Biker ja samo vozim motor!!

Riker

  • ***
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 2265
  • Vozi: Can-Am Ryker
  • Lokacija: Cirkul
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #30 : 29. Listopad 2019, 21:40:13 »

OPREZ! Tekst u nastavku sadrži mnogo vrijemenskih skokova iz skore prošlosti u skoru sadašnjost te je nužno obratiti pažnju ne bi li došlo do kojekakvih petljanja vrijemenskih sekvenci, imajte to na umu, ja vam se još jednom zahvaljujem.

DIO TREĆI - Imola; 25 godina kasnije

Prvo jutro u Italiji, na ladanjskom imanju u malom selu na proplancima Bologne. Sunce taman provirilo preko brežuljaka a nebo javilo da će biti vedro. Romantični doživljaj upotpunjuju petehi koji kukuriču po dvorištu, no ubrzo utihnu, kao jaganjci, kada tlo zatrese turbinsko zujanje mističnog agregata u njihovoj neposrednoj blizini. Vrijeme je za pokret, danas via Imola.



Iako je današnji događaj by Ferrari koji se događa u Imoli zapravo "okidač" to jest razlog zašto sam baš SADA u srcu Italijanskog motora i sporta, to ne znači da na putu do tog cilja neću sagledati neke druge fragmente iz sfere mojih interesa, koje možda ne bih sagledao na ovakav način da nisam fizički ovdje. Baš iz tog razloga, par minuta prije same Imole, skrećem sa Emilije u jedno malo mjesto, u gradić poznat po svojim spa odmaralištima - Castel San Pietro Terme. Bit ću iskren, to nije bila laka odluka. Imao sam neke dvojbe da li je to ispravno, malo sam promišljao i zaključio da ipak je.



Gasim bajk ispred hotela Castello. Tiho je, nema baš nekog muvinga makar je već 10 sati. No to nije ni važno. Ovaj hotel prepoznat će neki zagriženiji fanovi F1, poglavito oni koji poštuju lik i djelo Senne. Meni je stari od malih nogu ukazao na kuštravog nosonju i ja sam veliki Prostak od davnina, ali nikad nisam imao pećinarske animozitete prema drugim vozačima pa tako ni prema Senni. Još uvijek se kroz neku izmaglicu sjećam 1993. sezone, treme prije svakog starta i dominacije FW15 Renole koja je gazila sve pred sobom. Naravno, Alain je samo sjedio unutra i mahao publici sa Sonic The Hedgehog lutkicom, dok je Frank Williams u svojim kolicima, na daljinski upravljao autom, legendarna vrijemena! Ti su mi dani ostali u jako lijepom sjećanju, utoliko da sam im posvetio mjesto na svom šlemu.





Ova gore fotografija neka bude uvod zbog čega sam ja sad ovdje u ovom gradiću. Naime, od 1988. godine, ekipa iz McLarena koristila je hotel ispred kojeg se ja sad nalazim kao boravište za vrijeme utrka u Imoli. Pored Prosta, možemo primjetiti da na mopedu sjedi Senna, koji je te 1988. godine došao u McLaren. Za njegov se dolazak osobno založio Prost, koji je tamo imao poseban status; započeo je svoju F1 karijeru u McLarenu, osvojio sa njima svoj prvi i drugi naslov i tako dalje, i kad je došlo vrijeme traženja novog "suvozača", Prost je odbio prijedlog dovođenja Piqueta za kojeg je smatrao da je prestar i Ronu rekao da potpiše mladog Sennu.

Nema smisla ulazit u seciranje njihove prošlosti, po n-ti put. One koje ta priča odista zanima, ionako već znaju tok događaja (Estoril, Tosa, Pembrey, Monaco). Oni drugi koji su progutali pažljivo biranu istinu kroz pamflete tipa film Senna i slično, neka na tome ostanu. Nije ni važno, ako ćemo iskreno.

Epilog svih tih priča ionako je doživio tragičan kraj, kroz intrigantan slijed događaja koji su počeli već 1993. na zadnjoj utrci sezone u Australiji, kada je Senna povukao Prosta pored sebe na postolje. Prost spominje kako nakon te neočekivane geste, njih dvoje počinju ponovno komunicirati. Senna ga telefonira redovno, pričaju o Formuli ali i o nekim životnim temama koje Senna djeli u povjerenju. O čemu se točno radilo, Prost naravno nije htio otkrivati, ali ja bi pretpostavio da su ljubavnog tipa, negdje sam pročitao da je Senna imao dosta zategnut odnos sa pojedinim članovima obitelji zbog svojeg izbora djevojke.

Sezona 1994 kreće, Senna je najveća zvijezda motorsporta na svijetu, vozi za Williams koji je aktualni konstruktorski prvak i tako dalje. Otvaranje sezone na domaćem terenu u Brazilu, pole position, izvrtanje i odustajanje pred kraj trke. Druga trka sezone, Japan, opet pole position, ali na startu nakon kontakta sa mladim Hakkinenom, završava u pijesku. Dvije trke, 0 bodova, novinari klasično boomerski, već su nervozni; ajde Senna pobjedi malo, zabavi nas.

Četvrtak, Padova, promocija Carraro Senna serije bicikla. Priliku za malo dulji razgovor sa Sennom dobiva naše gore list, Ivica Blažičko. Na stranu ću staviti sve one godine nakon 1994. kad sam malo "ozbiljnije" pratio F1 i kad su me gospodin Blažičko i njegov pobočnik Dijaković doslovno tjerali u nervne slomove od njihovih konstantnih, bezočnih agitiranja o Senni, gdje se svaki potez svakog F1 vozača uspoređivao to jest omalovažavao u usporedbi sa "jednim i jedinim nikad prežaljenim". Možda sam baš tada razvio svoj bjes i refleksno gađenje prema fanatičnim navijačima bilo čega. No to sad nije tema. Usput, veliko poštovanje Blažičku kao sportskom novinaru, taj dio nije nikad bio upitan.



Nakon intervjua sa Blažičkom, helić iz Padove dolazi na kratko u Imolu pa zatim u ovaj mali gradić. Makar više nije dio McLaren ekipe, Senna se drži stare navike i dolazi u ovaj hotel. Nažalost, počinje sekvenca tragičnih događaja za koju je teško objasniti kako i zašto se dogodila tim ljudima, na istom mjestu u tako kratkom vremenskom roku.

Petak, trening. Rubens Barrichello gubi kontrolu kod donje šikane koja je bila postavljena ispred ciljne ravnice, pri brzini od 200 km/h udara pasicu i leti metar u zrak. Bolid je zaustavio gornji rub gumene ograde, da je kojim slučajem auto dobio još malo odraza, ne bi ga dočekale gume nego žica iza koje je bila publika. Sid Watkins, famozni neurokirurg i tadašnji šef F1 medicinskog tima, spašava Rubensa od gušenja, pa osim slomljenog nosa, Rubens srećom prolazi bez posljedica. Senna je pred novinarima ležeran ali u bolničkom centru svjedoci kažu da hoda hodnikom u suzama, makar je sa Rubensom sve ok.



Subota, kvalifikacije. Nažalost, tog je dana završio 12 godina dugi niz dobre sreće za Formulu 1. Usred brzog (pun gas) desnog Villeneuve zavoja, Roland Ratzenberger ostaje bez kontrole nad svojim Simtek bolidom kojemu puca prednje krilo usred prevelikog opterećenja. Pri brzini od 300 km/h izlijeće sa staze ravno u betonski zid. Senna nagovara vozača safety auta da ga odvede do mjesta nesreće. Ratzenberger je već bio u helikopteru, a doktori su konstatirali ono šta su već svi mogli pretpostaviti za posljedicu udarca u zid pri takvoj brzini.





Sid Watkins se prisjeća kako je Senna klonuo kad je saznao za Ratzenbergerov ishod. Sid ga je tješio i pokušavao nagovorit da se povuče iz Formule 1, a Senna mu je odgovorio, rekao bih, u svom tipičnom maniru; na neke stvari ne možemo utjecati, ja ne mogu odustat, moram nastavit. Njegova djevojka Adriane spominje kako ju je Senna zvao dva puta te večeri, i kroz suze govorio kako više ne želi vozit.

Kad sam tog dana došao u Imolu, sjeo sam u kafić gdje sam pustio kacigu i malo isplanirao kuda ići. Nisam baš znao gdje se šta nalazi, a kako je baš u tom trenutku bila pauza na stazi, stol pored mene sjedili su redari. Pitao sam jel zna netko engleski, javio se izvjesni Marco, objasnio mi gdje je najbolji pogled na stazu gdje ne smeta žica, poslao mi GPS koordinate za slučaj ako se mali seljak sa otoka izgubi, pokazao fotke sa utrka po svijetu gdje je radio itd. Pitao sam ga da li postoji nekakav Ratzenbergerov spomenik, na šta je on rekao da postoji ali je minimalan i unutar staze, ali ako budem malo bolje pogledao da ću ga naći. I tako sam ja krenuo lutati po Imoli.

Makar imam totalno smeće od fotoaparata, prednost je da barem može dobro zoomirati, tako da sam kod Villeneuve šikane uspio na taj način pronaći Ratzenbergerov spomenik. Da je pomalo skromno - jest, ali ne bih o tome, tako je kako je, svijet je lopta šarena i nema pravice ni među cvijećem a kamo li među drugim stvarima itd itd itd.





Nakon tragičnog sudara Ratzenbergera, Williams i Benetton povlače se sa staze taj dan, nema više vožnje. Senna leti natrag u Castel San Pietro, odlazi na večeru u grad pa zatim pješke natrag u hotel. U restoranu je tada u toku bila svadba, premda Senna nije htio baš prisustvovat, slikat i potpisivat, produžio je u svoju sobu. Tamo ga je čekala poruka od Franka Williamsa da mu se javi.



Senna je u ovom hotelu odsjeo uvijek u istoj sobi, broj 200. To je ovaj par prozora u sredini. Tog vikenda, kat ispod njega (prozori ispod) boravio je Frank Williams, a na katu iznad (dva prozora na vrhu) Ron Dennis. Ušao sam u hotel pitat da li smijem okinut koju fotku. Rečeno mi je da se može slobodno fotkati, te ako želim, mogu pogledati sobu 200 i potpisat se u neku knjigu koju tamo imaju, gdje ljudi pišu poruke Senni. Za poruke nisam imao inspiraciju, a "gledanje" te sobe sam odbio, to mi je iskreno bilo na granici "bizarnog" ako smijem tako reći, nadam se da me shvaćate. Soba je inače u normalnom korištenju kao sve ostale sobe u hotelu, i ako sam dobro razumio, raspored i namještaj su više manje isti kao pred 25 godina. Ipak ne bih, hvala. Gledam malo vetrinu sa memorabilijom, ovu veliku maketu McLarena donio je Ron Dennis tog vikenda 1994. kao poklon gazdi hotela za rođenje njegovog sina. Ali ne zadržavam se puno, vrijeme je za krenuti dalje. Jasno je gdje.





Kad sam kretao od hotela prema Imoli, očito sam loše stavio nosač mobitela na rezervar, i kako sam se vratio na Emiliju i ubrzao, nosač i mobitel su odletili u zaborav. U jednom trenutku pogledao sam prema dole da vidim jel neka kamera blizu ili šta god, ali na moje nemalo iznenađenje, mobitela tamo nije bilo. Čekao sam da se promet očisti da mogu izvest klasični polukružni manevar preko pune trake, pa onda natrag 20 km/h traženje po cesti gdje mi je mobitel. Nakon cca jednog kilometra, vidjeh svoj žuti nosač i malo dalje od njega svoj mobitel. Nisam mogao odmah pretrčat na drugu traku od prometa, auti su mi gazili mobitel jedan za drugim, dok nije došla mala prometna pauza kad sam uspio spasit svoj Xiaomi Mi A1. Sve su funkcije radile, jedino je ekran bio puknut na milijun mjesta, ali je radio najnormalnije kroz iduće dane, suvereno me navigirajući kroz Italijansku džunglu - veliko mu hvala na tome. Kasnije sam na videu sa repne kamerice našao taj klasični Full Top Max trenutak.

Ali to sad nije važno. Stižem na mostić koji ide preko rijeke Santermo, u daljini se vidi famozni toranj. Dobro jutro, Imola.





Nedjelja, dan utrke. Tokom jutarnjeg warm up kruga, Senna preko radija pozdravlja Prosta, koji se prvi put pojavio na F1 vikendu nakon svoje penzije. Po povratku u box, odlazi u Williams motorhome na doručak, gdje se susreće sa Prostom. Provode pola sata zajedno, Senna mu sugerira da se pridruži grupi vozača kako bi mogli zajedno lobirati za poboljšanje sigurnosnih uvjeta na utrkama, dogovaraju se za idući sastanak na tu temu u Monte Carlu. Poslije tog razgovora, Senna izlazi na stazu snimiti pozdravnu poruku za francusku televiziju; "I would like to say welcome to my old friend, Alain Prost. Tell him we miss him very much."

Za napomenuti je da tek godinu dana prije je krenula službena upotreba "safety car" auta. Vozila nisu bila podložna nikakvim pravilima, više su ovisila o sponzorima, tako da je za Imolu 1994. safety car bila Opel Vectra A 4x4 Turbo. Iz današnje perspektive to je možda neobično pojmiti, ali taj vikend u Imoli bio je tek treći put u povijesti F1 natjecanja da se koristi službeni F1 safety car.

Sve je spremno za utrku. Bolidi poredani, redari, medicinari, svi na svojim mjestima. Vozači u kokpitima čekaju da sat pokaže 14:00. Senna pred trku, krajnje netipično, skida kacigu, podkapu i otpušta sigurnosni pojas dok sjedi u autu. Mnogi će kasnije reći da se ne sjećaju da je bilo kad prije napravio nešto slično, te da je prije svake trke čekao spreman, psihički se spremajući za utrku. Iz kojeg je razloga ovaj put bilo drugačije, nećemo saznati.



Sat pokazuje 14:00, treća utrka sezone kreće. JJ Lehto blokira svoj bolid i ostaje stajat u mjestu, dolazi do sudara kad na njega nalijeće Pedro Lamy. Kotači lete u tribinu, ozlijeđuju 9 ljudi.

Za sve ljubitelje motor&sport trivije, ovaj Ferrari 348 koji je pored Vectre, to je auto od vatrogasaca i on je ovdje iz jednog interesantnog razloga. Naime, pet godina prije, 1989. godine, Berger je izletio u Tamburellu i skoro izgorio u autu. Spasili su ga vatrogasci koji su promptno reagirali, pa je on njima u znak zahvalnosti poklonio baš ovaj Ferrari. Da trivija bude jača, zbog tog njegovog sudara, ponovljen je start na utrci i tada se dogodilo ono famozno kršenje dogovora, no, to sad nije tema...

Na drugoj fotki, ako se bolje pogleda, vidi se zadnja guma kod publike.





Dok redari čiste smeće sa ciljne, na stazu izlazi safety car. Tehničke mogućnosti dotičnog auta, makar on bio Vectra Turbo 4x4, nisu previše zavidne u okruženju F1 bolida. Zadatak držanja kakvog-takvog tempa dok se staza ne dovede u tehnički ispravno stanje, prevelik je izazov i zbog pregrijavanja kočnica vozač Vectre ne može voziti brže. U jednom trenutku, malo prije gornje šikane, Senna prilazi Vectri, vidno uznemiren, i nije teško iz njegove gestikulacije shvatiti kojeg su tipa poruke koje im šalje.





Nakon 10ak minuta, nakon pet safety car krugova, Vectra izlazi i u šestom krugu bolidi su pušteni sa lanca. Senna sa punim tankom, na hladnim gumama, diktira jak tempo sa vremenom 1:24.8, a njegov prijatelj, i glavni liječnik na stazi Sid Watkins, kasnije će se prisjetiti šta je rekao svom kolegi kada je vidio Sennu kako prolazi ciljnom ravninom u tom krugu.

There's going to be a fucking awful accident any minute.

Senna završava šesti krug i dolazi u Tamburello sedmi put. Tada je to bio dugački lijevi zavoj, dovoljno otvoren da ga svaki F1 bolid može proći u punoj brzini. Kod nekih 310 km/h, na vrhu zavoja, Senna ostaje bez volana, klizi van staze, usporava bolid na nekih 200 km/h i udara u betonski zid.

U bolnici Maggiore u Bolonji, doktori su našli malu Austrijsku zastavu zarolanu u rukav njegovog kombinezona.



***



Kada sam kroz parkić Acque Minerali šetao prema Tamburellu, nisam znao da će me dolazak na to mjesto toliko dojmiti. Sve te zastave koje su obješene tamo, poruke, sve to dok su u pozadini zrak parale Ferrarijeve V12, V10 i V8 formule, bio je to dosta poseban trenutak. Malo me je steglo u prsima u jednom trentku, teško je ostat ravnodušan. Nebitno šta sam bio klinac kad je ta trka bila na televiziji, sjećam se dovoljno, sjećam se Cvika koji je prenosio, njegov glas na tom prijenosu nisam zaboravio jer sam tada bio ozbiljno uključen u košarkašku maniju a Cvik je bio glas naše košarke, ali je iz nekog razloga bio na vezi te Nedjelje i prenosio utrku iz Imole.

Stari i stric Francuz, koji su godinu ranije objasnili "gle vidi, Alain Prost", bili su vidno sjebani taj dan, i kad je helikopterska kamera koja je kružila iznad Williamsovog bolida zabilježila onaj pomak kacige, to jest, kad mu je glava klonula, stari je prebacio program.



Došavši u ovaj park, kod ovog spomenika, vratila su mi se ta ista sjećanja i osjećaji od te Nedjelje, u nekom izvornom obliku, poprilično čudno moram reć. Nisam htio biti tamo predugo, pustio sam svoj blesavi potpis i produžio dalje.



Ostatak dana proveo sam gledajući Corse Clienti program, uživao u tutnjavi XX i F1 vozila, ali o tome ćemo neki drugi, treći put, to jest četvrti, ovo je treći put.
Evidentirano

TIS

  • **
  • Online Online
  • Spol: Muški
  • Postova: 467
  • Vozi: r 1250 gs
  • Lokacija: Zagreb
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #31 : 29. Listopad 2019, 23:03:09 »

Hvala ti na ovom tekstu! Na vrlo čudno sentimentalan način sam, čitajući, ponovo proživio taj f1 vikend. Zapravo, za mene poslije tog vikenda f1 više nikada nije bila ista, iako nisam navijao za Sennu.  :palacgore: :palacgore: :palacgore:
Evidentirano

Elias

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 5955
  • Vozi: '02 K1200RS, '93 XTZ750ST
  • Lokacija: ..........CH=Zürich.......... Sinj-Đakovo=Bananaland
Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #32 : 29. Listopad 2019, 23:37:09 »

Riker, kolega Hvala ti...


Poslano sa kampanela spomoću Tapatalk Pro
Evidentirano
Vlast je NAJVEĆI neprijatelj naroda!!!!
htp://www.youtube.com/watch?v=rmfezDOSd2g

Anticitizen419

  • **
  • Online Online
  • Spol: Muški
  • Postova: 743
  • Vozi: Šitko! FTW.
  • Lokacija: Tamo gdje ništa nije po mom
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #33 : 30. Listopad 2019, 06:29:05 »

Riker, brate Hvala ti...


Poslano sa kampanela spomoću Tapatalk Pro
:palacgore:
Evidentirano
Bolje biti bogat i zdrav
jer kad si siromašan džaba ti što si bolestan

Igor28

  • **
  • Offline Offline
  • Postova: 204
  • Lokacija: Grobnik, Rijeka
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #34 : 31. Listopad 2019, 14:02:03 »

dobar tekst, još bolje slike ali velika zamjerka na odabir motora. Ići putevima revolucije talijanskog motociklizma i automobilizma na japanskom motoru je svetogrđe, trebao si barem korektorom (u bočici, ne onaj na traci) napisat MV Augusta na mjesto Honde.
Sve u svemu  :palacgore:
Evidentirano

Riker

  • ***
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 2265
  • Vozi: Can-Am Ryker
  • Lokacija: Cirkul
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #35 : 01. Studeni 2019, 16:39:55 »

Ići putevima revolucije talijanskog motociklizma i automobilizma na japanskom motoru je svetogrđe, trebao si barem korektorom (u bočici, ne onaj na traci) napisat MV Augusta na mjesto Honde.

To je točno, postojali su zli pogledi prema iksu, pogotovo u Bolonjskom Pehlinu, poznatijem kao Borgo Panigalje. U jednu ruku da sam došao pod krinkom MV Agusta ili, meni osobno draže LAVERDA, možda bi iz daljine dobio neke simpatije, ali svako bi me oštro oko oštro osudilo - a nema ništa gore nego bit oštro osuđen u kolijevci motora&sporta. Sve u svemu, jučer sam malo navečer sjeo za pisaći stroj pa su mi danas konačno digitalizirali moje spise, pa pogledajte kako je to bilo;

DIO ČETVRTI - Akustične traume pored rijeke Santermo



U prošlom sam vas činu poveo na putovanje kroz neka mjesta u prostoru ali i u vrijemenu, sjećanjima i osjećanjima. Ovoga puta putovanje će biti lakšeg tipa, revijalnog karaktera - putovanje u svijet adrenalina, oktana, limeni ljubimac, ovisnik, spaljene gume, limeni ljubimac, oktan, ljubimac, adrenalin, ovisnost itd.

Imola, Autodromo Enzo e Dino Ferrari. Naziv ove legendarne staze nosi pomalo teško breme. Prvotnog imena Autodromo Dino Ferrari u znak sjećanja na Enzovog sina koji je 50ih godina preminuo od leukemije, po odlasku Enza dodano je i njegovo ime. Da ponovim, razlog zašto sam baš sada odlučio doći u Italiju je ovaj današnji event. Ferrari danas ima privatni test za svoju Corse Clienti ekipu, točnije za XX Programme i F1 Clienti mušterije. Prvenstveno me zanima konačno doživjeti zvuk i prizore F1 bolida. U davna vrijemena, makar sam imao prilike otići na obližnje F1 utrke sa prijateljima, svaki sam poziv odgodio "ma drugi put" i tako je došao kraj velikih mašina u F1 a ja izvisio. Danas ću barem malo iskusiti F1 u poštenom izdanju, da mogu reć da sam ih vidio i čuo kako vrište na stazi kao šta je Imola.

Taman šta sam prošao tzv. Dekra toranj, shvatio sam da je u toku pauza za ručak te otišao u parkić, obići spomenike i malo prošetat ulicama unutar Imole, vidit malo kako taj napaćen narod živi itd. Ranije spomenuti redar Marco mi je u razgovoru kazao da je buka u okrugu staze pomalo problem i da su u stalnoj borbi sa nekim stanovnicima zbog toga. Nisam ga pitao dalje na tu temu, dovoljno mi je bila ta jedna njegova rečenica da krenu moje zlosutne misli, misli o konačnom motorsport kraju, zabrani, ukidanju, ritualnom spaljivanju Imole i svake druge staze, uz mučenje nas oktanskih ovisnika, pribijanja nas ljubimaca lima na užareni lim itd itd itd.

Vraćajući se natrag, ugledao sam u daljini jedan meni veoma drag automobil, nisam ga dugo vidjeo pa sam mu se otišao javiti i malo propričati sa njim. Kako je ručak završio, tako sam ja pošao prema brežuljku pored famoznog Acque Minerali zavoja, jer to je najbliže mjesto gdje se može gledati stazu bez da smeta dupla žičana ograda.



Prvo šta sam na stazi vidjeo je FXX K Evo konjica. Možda sam spomenuo već, ali ću ponoviti, radi se o trkaćem automobilu kojemu je LaFerrari nekakva osnova, makar je razina prerada puno opsežnija pa ne bi bilo najtočnije banalizirati ga kao "LaFerrari za pistu". Pogoni ga 6.3L V12 sauger motor na kojeg još ide i kers (FXX K kao kers), ukupno 1050ks. Taj dan na stazi nisam vidio niti jedan običan FXX K, samo FXX K Evo.


















Nakon ovih svemirskih šatlova, izletili su moji omiljeni iks-iksići, u osnovi Ferrari 599, meni među najdražim novijim Ferkanima (599 GTO, ako ćemo precizno). Ja sam inače veliki štovaoc Grand Touring filozofije i nekako sam mišljenja, i mislim da će se većina vas bezpogovorno složiti, da je Ferrari 599 nešto kao npr. Honda CBR1100XX; komfortno, brzo, bezvrijemensko elegantno i nadasve žentlmensko vozilo. Kao svaki XX auto, i ovaj ima dvije verzije, "obični" 599XX i poboljšani 599XX Evoluzione. Lako ih je razlikovati, po količini spojlera. Meni je osobno "običan" 599XX simpatičniji od Evoluzione verzije.














Ja znam da ekipu na ovom forumu baš jako zanima i da gore od želje za dvije stvari; za čevapima i za nasumičnom motor&sport trivijom iz mojih putešestvija. E pa nemam čevape ali imam triviju, molim da ovo zapamtite jer će vam ovo znanje jako dobro doći kasnije u životu.



Ferrari FXX je originalni XX auto, prvi XX kojeg su napravili, a na ovoj gore slici je FXX Evo (čipana verzija) koji je pred 10ak godina bio u vlasništvu Romana Abramoviča. Vjerujem njega svi znate, on je bogat i ima puno novaca, i sad vidite njegov bivši trkaći auto - wow, kako zanimljivo, da li je to moguće.

Ali imam još jednu basnu za ispričat. Jednom davno, u jesen 2007. godine, na stazi Grobnik jedan je izvjestan dječko, inače danas ZVIJEZDA auto-instagrama, izašao sa Ferrari mehaničarima iz luksuznih Grobničkih boxova, gdje su zatim izvukli Ferrari gorivo, Ferrari alat i Ferrari laptop kojeg su zaklemili u crni Ferrari FXX koji je ubrzo nakon toga vrištao Grobničkom ljepoticom ravno i bočno. Moje seoske oči, nenaviknute na takve prizore, nisu godinama shvatile šta su točno taj dan vidjele.



Zašto to sve spominjem? Ne bez veze - naime, dok sam zujao po Imoli taj dan, palo mi je na pamet da odem, kao prošle godine u Misanu, malo pogledat boxove, da vidim malo iz bliza te aute itd. Ali oh ne! Ulaz nije bio moguć, portirko je rekao da je ulaz zabranjen. Tada sam nazvao svoju Ferrari vezu, čovjeka koji je dobar sa Kesselom, ali mi to nije bilo od pomoći jer nitko iz Kessela više nije bio na stazi. I onda sam poslao poruku baš tom momku iz gornje priče, momku koji je 2007. bio na Grobniku u FXX-u znači već je onda bio dovoljno mastan da uleti u taj mistični klub.

Čovjek mi je odgovorio da je njemu jutros tamo bio zabranjen pristup. :cry:

Eto, to je jedna onako zanimljiva priča, ne znam kako bi ju nazvao, možda "Ni med cvetjem ni pravice: Ferrari Corse Clienti edition" ili "I Bogati Plaču: Scuderia 2019".

Dalje! Nakon XX auta, na red su došli F1 Clienti. Šta tu mogu reći? Jako mi je žao šta nisam uživo ispoštovao bar jednu F1 trku u ono vrijeme, propustio sam baš jako. Ali ne žalim se, i ovo je bilo super, jer ovo su sve bivši bolidi, svaki sa jedinstvenom motor&sport pričom iza sebe.

Ajmo po godinama - za početak, Ferrari 640, šasija 110, koju je na 5 utrka u sredini 1989. vozio Gerhard Berger. Tehnički dizajn djelo je genijalca Johna Barnarda, kojemu je ovo bio prvi Ferrari bolid na kojem je radio. Ovaj Ferrari može se reć da je "poznat" po tome šta je prvi F1 bolid sa elektro-hidrauličnim mjenjačem (dvije lopatice iza volana) i prvi F1 bolid sa 7 brzina. Bezvremenski dizajn, 3.5 V12 mašina, šta više dodati. Zadnja fotka u nizu je ova ista šasija 110 u danima svoje aktivne službe.







Idemo malo naprijed u vrijemenu - vizualno diskutabilni ALI povijesno značajni F310 iz 1996. godine. Ovo je prva šasija napravljena, koristila se za testiranja po Fioranu, kasnije je kružila po muzejima i onda ju je netko oživio za ovakve događaje. Zašto je F310 značajan? Pa eto, te 1996., Scuderia je dobila novog vozača, momka koji je prethodne dvije godine zaredom uzeo naslov prvaka ali onda, na sveopće iznenađenje, napustio tu pobjedničku ekipu i došao u tada osrednji, mučenički Ferrari; došao je Michael Schumacher. Zajednom sa njim iz Benettona dolaze dvoje genijalnih inžinjera, Rory Byrne i Ross Brawn. Ovaj auto, inače prvi Ferrari bolid sa V10 motorom, bio je početak njihovog nevjerojatnog putovanja gdje su vratili i zacementirali Ferrari kao jednu, jedinu i jedinstvenu automobilsku marku. F310 je bolid sa kojim je Schumi uzeo svoju prvu pobjedu za Scuderiju, u legendarnoj kišnoj trci u Katalunji nakon koje je i krenula "Regenmeister" legenda.

Također je zanimljivo, kada je Schumi došao u Ferrari, izjavio je da ne treba očekivati čuda jer je bolid još daleko od konkurentnog, ali da je dovoljno dobar za tri pobjede - i do kraja sezone uzeo tri pobjede.






Nakon toga, još jedan klasični jednosjed iz Maranella - F399. Godina je 1999. i Ferrari se konačno vraća na vrh; nakon 15 godina, osvajaju konstruktorski naslov, deveti ukupno. Ova šasija koristila se za finalne sezonske testove u Fioranu i Španjolskoj, a izravna evolucija ove šasije bio je F1-2000 - bolid sa kojim je Schumi uzeo svoj prvi naslov u Ferrariju i sa kojim je krenuo višegodišnji opći stampedo po konkurenciji.






Zatim istinska legenda motorsporta, spejs šatel među formulama, famozni, fantastični F2004 - 3L V10 u paketu uštimanom kao Stradivari, vjerojatno apex Ferrarijevog F1 programa. F2004 pobjedio je 15 trka (od toga Schumi 13) od 18 na kojima je sudjelovao, 12 puta uzeo pole position i do dana današnjeg drži rekord nekoliko staza; ovdje u Imoli, u Monzi, u Shanghaiu, Melbourneu i Magny Coursu. Šta reći osim - hvala Ross Brawn, hvala Rory Byrne. Zadnja fotka u ovom nizu je ova ista šasija sa mojih fotki na dan kad je Rubinho sa njom pobjedio Veliku Nagradu Kine 2004.










Bio je tu i jedan "tragičar", da se tako izrazim, Ferrari F2008. Sjeća li se još netko posljednje trke 2008. u Brazilu? Finale sezone, Massa i Hamilton u egalu za naslov, posljednji krug trke, Massa vodi, Hamilton peti. Massa prolazi cilj, vrištanje na timskom radiju, ruka u zraku, domaća publika ne vjeruje, Massa ima naslov prvaka, na domaćem terenu, u Ferrariju, čudo. Deset sekundi nakon toga, Timo Glock promašuje zavoj, Hamilton ga pretiče 500 metara od kraja i završava utrku na četvrtom mjestu - dovoljno za 1 bod više od Masse u ukupnom poretku sezone. Tuga.

Taj dan Massa je vozio šasiju 269 - ovu istu na mojoj fotki u zavoju Tamburello i Rivazza, a na fotografiji je njegov prolazak kroz cilj u Brazilu, u tih par trenutaka kada je vjerovao da je osvojio naslov prvaka. Kakva vrtoglava priča šasije 269, ah živote. Inače, bili su to posljedni veliki motori u F1, 2.4 V8 koji su izdržali do kraja 2013. kada je krenuo ovaj ecotec kurvin pir.









A bila je tu i testna šasija od Masse.




I tako...dan je već polako odmicao, formule i XX-evi su se redom ugasili, osim jednog XX-a koji se upalio i odveo me natrag na ladanjsko imanje, punog dojmova, razmišljajući o oktanu, mirisu benzina, adrenalinu i limu, ali povodom prizora u Imoli, i o kevlaru, karbonu, pa čak i nomexu.




***

Na kraju sam dana, pored hrpe brze ali nezdrave hrane, također kupio galone najkvalitetnijeg goriva, goriva REPSOL za motocikle marke Honda, by Repsol (for Honda) i da, reći ću to sada pred svima - da, istina je, nakon tog točenja, bajk je išao nevjerojatno bolje a trošio značajno manje.



I to je tako bilo i šta da ja tu radim. Do čitanja.
Evidentirano

tibor

  • Oil sucker
  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 7315
  • Vozi: divlje i razuzdano
  • Lokacija: nije navedena
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #36 : 01. Studeni 2019, 19:22:39 »

Pozdrav,

Uistinu lijepe fotografije i kreativan tekst!

Da li si možda u suvenirnici vidio koju Senna majcu i kako im se kreću cijene?

Pretpostavljam da su skupe jer koliko vidim niti jednu nisi donio nazad u Hrvatsku.

Hvala!
Evidentirano
bolje biciklom u kupleraj nego mercedesom na posao

Riker

  • ***
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 2265
  • Vozi: Can-Am Ryker
  • Lokacija: Cirkul
Odg: Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
« Odgovori #37 : 01. Studeni 2019, 20:04:53 »

Molim Vas, prosim lepe, poštedite me bezočnog spama u ovoj delikatnoj temi. Majice nisam mogao dobiti jer muzej nije toga dana radio, primjetite radno vrijeme ocrnjeno.



Ja Vam se još jednom, po drugi put, zahvaljujem.
Evidentirano
 Str: 1 2 [Sve]   Gore
 

Stranica je generirana za 0.364 sekundi uz 20 upita.