Konačno odvožena magistrala sa Diavelom!

Sad već možemo reći da je zima prošla, konačno, premda jutarnja temperatura još uvijek na nju podsjeća, a novi neprijatelj postaje kiša. Unatoč standardno promjenjivom proljetnom vremenu uspjeli smo pronaći rupu i u par sunčanih dana upoznati Diavela s jadranskom obalom, točnije onim većini najinteresantnijim dijelom od Senja prema jugu. Kako to obično biva, velike ideje o stajanju, snimanju i fotografiranju ostavili smo za drugi put. Znamo svi što znači voziti prvi put nakon zimske pauze na suncu uz more tako da je svaka sekunda boravka na magiji, kako je neki od milja nazivaju, bila dragocjena.

Velika je razlika voziti se bez opterećenja zbog hladne podloge i zaostalih zimskih posipavanja iako opreza nikad dovoljno. Prilikom spuštanja s Kapele u jednoj serpentini situacija nije bila daleko od proklizavanja zbog gotovo nevidljivog sitnog pijeska. Nekako je Diavel ostao na kotačima ali manje sreće imao je jedan strani turist koji je u upravo u vrijeme našeg prolaska na istom mjestu čekao vučnu službu. Njegovom motoru vjerojatno ne bi bilo ništa strašno da inženjeri nisu postavili oslonce crashbara na blok motora. Što je bilo dalje možete pretpostaviti i sami no to je neka druga tema. Uz navedenu dogodovštinu, uspjeli smo neplanirano isprobati i jako kočenje u zavoju kada se vozač kamion natovarenog ciglama malo zaigrao u zavoju i neplanirano dobar dio tereta ostavio na cesti. Folklor na koji su motoristi u Lijepoj našoj već odavno navikli ali srećom pravovremena reakcija i ABS riješili su situaciju.

Kod Diavela, ovisno s kakvog motocikla skočili na njega, potrebno je priviknuti se na nisko sjedalo, nisko težište i duži međuosovinski razmak. S manjkom iskustva na takvom, uvjetno rečeno “hibridnom” tipu motocikla nepoznanica je i iznimno široka stražnja guma odnosno njen grip, brzina spuštanja i samo ponašanje u nagibu. Duži zavoji nisu problematični, čak štoviše, pozamašna površina i količina gripa koju pruža su na neočekivano visokoj razini pri čemu zasluge sigurno pripadaju i Pirellijevoj Diablo Rosso III kojoj, osim eventualno trošenja, nema zamjerke. Kod kratkih zavoja koje nudi jadranska magistrala situacija je nešto drukčija. S obzirom da se radi o S izvedbi s Ohlins ovjesom i Brembo M50 kočnicama, prilazak i kočenje na razini je sportskog motora dok za sami ulazak potrebno malo vježbe s obzirom na težinu motocikla. Međutim čim ste ga namjestili u željenu putanju, gume i ovjes ne dozvoljavaju nelagodno vrludanje a na izlasku komotno otvarate gas. Ukoliko je brzina nešto veća, moguće je da će putanja imati tendenciju širenja ali u obje varijante Diavel je čvrst kao na tračnicama. Snage i momenta ima poprilično a tu je elektronika koja ih regulira u slučaju pretjerivanja. Ovisno o regulaciji može dozvoliti da guma malo zamijesi ali moguće je podesiti viši stupanj elektronike kako bi svaka anomalija bila u korijenu odrezana. Naravno, za odlaske na stazu ili za cestovne kaskadere uvijek postoji opcija isključivanja svih pomagala. Na Ohlinsov ovjes je također teško naći primjedbu, sve se događa mirno i sigurno i kad se malo pretjera. Iznimka po pitanju ovjesa bila bi vožnja u dvoje po neravnoj cesti u gdje se izraženije neravnine ipak osjete bez obzira na dužinu hoda amortizera.

Nakon uživanja na zavojitoj magistrali i ispucavanju preko zime nakupljenog adrenalina, do izražaja dolazi još jedna prednost koju pruža Diavel. U trenutku zatvaranja gasa postaje umiljati atraktivni cruiser na kojem otvarate kacigu i uz laganu vožnju proučavate ljepote hrvatske obale. Iako će ju odraditi bez pogovora, ne može se reći da voli pretjerano sporu vožnju. Ipak se radi o 1.262 ccm zapremine koja ne voli preniske okretaje a osim snage agregat razvija i relativno visoku temperaturu. Ništa više od drugih motocikala slične zapremine ali svejedno preferira umjerenu putnu brzinu, moguće i u višem stupnju prijenosa ukoliko je vozaču tako ugodnije. Niti u tim slučajevima nema potrebe za promjenom brzina prilikom pretjecanja jer 130 Nm momenta je više nego dovoljno.

U međuvremenu je i kilometraža na redakcijskom primjerku dostigla gotovo 4.000 prijeđenih kilometara a za slijedeću turu planirana je sjeverna strana Velebita. Nakon toga vrijeme je za provesti nešto više vremena bliže moru i ponovno istražiti neke zaboravljene ceste u Dalmatinskoj zagori. Nadamo se samo da će se vremenske prilike konačno smiriti i da ćemo uspjeti spojiti više od tri dana bez kiše…

Prethodni članakNovi Moto Puls na kioscima
Sljedeći članakBezvremenski dizajn: Mercedes-Benz W 198