Nezaboravnu Desert Soul enduro pustinjsku avanturu u Tunisu možete od 1. do 12. prosinca 2014 doživjeti i vi. Više informacija i prijave na www.desertsoul.com Broj mjesta je ograničen.
Iza naziva Desert Soul “krije” se skupina slovenskih entuzijasta koja, vođena utemeljiteljem i glavnim organizatorom Tilenom Gabrovšekom, već godinama uspješno organizira nezaboravna putovanja motociklima po pustinjama sjeverne Afrike. Avanturistički duh potaknuo je Tilena da krene na ovakva putovanja, s vremenom mu se pridružilo nekoliko suradnika a onda su odlučili od toga napraviti jednu ozbiljniju priču. Ovaj puta, iznimno zanimljivo putovanje i nezaboravnu avanturu s afričkog pijeska s nama je podijelio Davor Fileš iz Čakovca koji je sa Desert soul proveo skoro dva tjedna u tuniskoj pustinji. U nekoliko nastavaka donosimo njegovu priču…
Idemo u pustinju (dan 5.)
Novi dan… iako me probudio glas sa džamije ove noći nisam imao problema sa hladnoćom! Opet sam naučio nešto novo. Odmoren, naspavan, pogledavam na sat… a kad ono još nije 6! Od kad sam otišao sati mi ne znače baš nešto, orijentiram se prema suncu. Znam kad je jutro i kad je večer a za nijanse koga briga, mozak mi je totalno na odmoru. :)
Uskoro se i ostali bude, doručak, spremamo šatore, kutije… opet na motore i pokret prema jugu. U policiji podižemo potrebne potvrde, kupujemo zadnje stvari u civilizaciji koje bi nam mogle trebati, gorivo u sve spremnike i kolona kreće. Napuštamo Douz, karavana je napokon spremna! Cesta postaje put, mjesta mjesta sve manja, a ambijent sve privlačniji. Stižemo do El Faouar gdje tankamo još jednom i imamo coffe break uz kompot od ananasa.
Ovdje napuštamo i put te skrećemo u dine… Odmah na početku čeka nas prizor za pamćenje, uginula i poluraspadnuta deva. E to je pustinja. Dina za dinom, taman savladamo prvu etapu i dođemo na ravnu dionicu no evo odmah novih dina… još više, još mekše, još zajebanije! Ali trening prethodnih dana se pokazao nužno potreban. Bez toga danas ne bi prošli niti najjednostavniju etapu!
Kamion, motori, Masif i zadnji kamion…. sami smo usred ničega! Ekipa se raštrkala po dinama… po moru dina… prekrasno ludilo…. Kreću ukopavanja i padovi ali u tome guštamo. Feeling je jedinstven! Gledam Aleša sa tenerkom od 200 kila koja se ukopava, no on ju uporno diže i piči dalje. Ima podršku kolege Jožeta koji ga nadzire… iz kamiona. :) Brda dina postaju planine. Sipke, rahle, mekše od brašna. Vožnja treba biti potpuno izbalansirana. Propadamo u pijesak ako smo prespori, a zabijamo se i padamo ako smo prebrzi! Imamo vremena za sve isprobati. A sunce prži. Majica je mokra, iscrpljen sam od podizanja i otkopavanja motora. Ne mogu više. Savjet iskusnih, traži stranu dine u sjeni i malo odmori. Koji dobar osjećaj! Pijesak u sjenci je hladan!!! Ko air condition nakon ovog iscrpljivanja! Taman za oporavak.
Uživam u ovoj mukotrpnoj vožnji. Stvarno je hard – hard enduro. A kaj je najgore, nitko niti ne zna koliko je još ovakve dionice pred nama. Uskoro dolazimo na ravan plato. Tvrda podloga, ili barem tvrđa, i bez nanosa i dina! Napokon možemo motore malo razluftati…. a onda opet dionica sa dinama. Sunce se spušta i pala je odluka da tražimo lokaciju za kamp. Fešta je krenula i prije postavljanja šatora! Današnja etapa bila je do sad najzahtjevnija i prva prava u dubinu Sahare. Svi smo oduševljeni današnjim danom. Alenka ima foto shooting, popela se na krov kamiona i samo klika. :)
A kad se spustila večer,.. mjesec i zvijezde pretvaraju pijesak u svjetlucavu površinu, doima se kao snijeg u našim krajevima. Mrak nije crn, zvijezde imaju nevjerojatni sjaj a pustinja je obasjana blagim svijetlom… Vatrica i uživancija!
U moru dina (dan 6.)
Ujutro nakon romanticnog izlaska sunca, doručka i pripreme motora, raspremili smo kamp te nastavljamo dalje kroz more dina. Oko nas nema ničega, aali baš ničeg osim pijeska. Pejzaž izgleda fenomenalno, pogled za uživanje ali vožnja je ubitačna. Naporna od samog početka…. neprekidna ukopavanja i čupanja, i motora i kamiona. Često se iz kamiona izlazi i traži alternativni pravac koji se eventualno može proći. Stvarno je dionica izuzetno teška. Nitko se nije usudio ni pitati koliko još ima pred nama.
Tilen nas je tješio… još malo pa je lakši dio…. Možeš si misliti J. Ovo prestaje biti vožnja, više liči na probijanje. Vozimo se ali većinom stojimo i čekamo nekog da se izvuče iz pijeska. U jednom trenutku, nakon što smo gotovo svi posustali a otkopavanje kamiona postalo previše naporno, na usponu na vrh dine vrlo nezgodno ozlijedio se i Aleš (Kranjski). Pala je trenutna odluka da je za danas dosta. Stajemo i postavljamo kamp. Nismo ni tražili zgodnu lokaciju niti da se sklonimo negdje jer nemamo se niti gdje skloniti kad smo usred mora dina!! Bili smo poprilično zabrinuti. Pa koliko još ima ovakve dionice? Filteri su se krenuli čistiti trenutno, ovo danas je bila najzahtjevnija vožnja i prema evidenciji koju vodi samo Tilen prošli smo samo cca 30 ak km (zračne linije) ali napravili vjerojatno i 80 probijajući se i tražeći što lakši prolaz jer puta ovdje nema!
Da nas malo oraspoloži, u DS2 je pripremio i malu poslasticu nakon konzervi i energetskih pločica, a prije standardne pašte. Jurij je po kampu nosio poslasticu koju sam prvi put i okusio. Trebalo je malo vremena za prepoznavanje, izvana fino prepržena šnita špeka, onak slankast i zapečen a unutra iznenađenje… Slatkasta kobasica? Možda je šljiva? Ne, to je datula. Baš zgodan gastro doživljaj. Nakon večere nije bilo baš puno druženja, svi smo se brzo pokupili na spavanje. Noć je bila ledena ali u vreći sasvim ugodno :)
Enduro pustinjska avantura Desert Soul u Tunisu (Davor Fileš)
Tekst: Davor Fileš
Foto: Alenka Ciglar i Davor Fileš