Posjet tvornici MV Agusta

MV Agusta ili Meccanica Verghera Agusta, jedna je od rijetkih tvrtki koja se može pohvaliti iznimno bogatom prošlošću i čiji su usponi i padovi obilježili svijet motociklizma. Mala tvornica iz Varesea krenula je s radom davne 1923. godine kao jedna od naprednijih tvornica za proizvodnju zrakoplova, da bi se  tek nakon WW2, potaknuta potrebom za jeftinijim prijevozom i očuvanjem radnih mjesta u tvornici, braća Agusta posvetila proizvodnji motocikala. Radilo se uglavnom o motociklima manje zapremine da bi se tek krajem 60-tih godina  trend prodaje promjenio pa se i MV Agusta okrenula ka većoj zapremini.

Iako su ekonomski razlozi bili primarni, ipak nisu bili jedini jer su braća Agusta bila strastveni zaljubljenici u mehaniku i zapravo su prodajom financirali svoj san: imati uspješni trkaći team. Od prve pobjede 1948. godine pa do 1976. godine MV Agusta je pobjedila na preko 3.000 utrka i osvojila 63 svjetska prvenstva. Velikim dijelom je to bila zasluga glavnog inžinjera Artura Magnija i legendarnih vozača poput Mike Hailwooda, Giacoma Agostinija, Phil Reada i mnogih drugih poznatih vozača. Smrću Domenica Aguste angažman u utrkama naglo se smanjuje, da bi se 1980. godine potpuno povukli, dok je Arturo Magni u međuvremenu pokrenuo svoju vlastitu proizvodnju maloserijskih motocikala pod jednostavnim nazivom Magni.

Bitna godina u novijoj povijesti MV Aguste je 1991. kad prelazi pod okrilje Cagive. Čak i danas u tvornici su puno uočljivije oznake Cagiva nego MV Agusta. U pomalo čudnim godinama koje su slijedile, “brakovima” na relaciji Ducati-Cagiva-MV Agusta,  usponima i češćim padovima, ipak se dogodilo nešto dobro. Nešto posebno dobro a zvalo se Massimo Tamburini. Nakon ogromnog uspjeha sa Ducatijem 916, Tamburini i njegov CRC (Centro Ricerche Cagiva) pod budnim okom gazde Claudia Castiglionija 1997. godine predstavljaju F4 750, dizajnerski pogodak i jedini motocikl koji je završio u Guggenheim muzeju. Nažalost, obojica su  preminula, Castiglioni 2011. a Tamburini 2014. godine.

No, vratimo se u sadašnjost. MVAgusta  smještena je na samoj obali jezera pored Varesea, na lokaciji koja bi više odgovarala jednom turističkom resortu nego tvornici. Vrlo mirno mjesto, puno zelenila i pješačkih staza, ni traga bilo kakvom znaku industrije. Takva je i prilazna cesta kao i sama ulazna vrata gdje vas dočeka veliki natpis Cagiva SpA a nakon toga i prostrano dvorište u kojem dominira avion. Tek tada, pogled skreće prema hali gdje kroz otvorena vrata vidite veliki lager naslaganih motora spremnih za isporuku. Prilično impozantna slika…

U usporedbi s toliko poznatim svjetskim tvornicama, MV Agusta se skoro pa doima kao malo veća manufaktura… što zapravo i je zajedno sa svojim outsource partnerima. Nema tu velikih i bučnih strojeva, golemih traka s mnoštvom radnika, raznih pogona karakterističnih za auto industriju. Obzirom da imamo iskustvo posjeta Ducatiju, ovo nam nije bilo preveliko iznenađenje. Zapravo, logičnim razmišljanjem nije ni moglo biti jer MV Agusta funkcionira na vrlo jednostavan način spajanja dugogodišnje tradicije s modernim komponentama. Recept koji obično koriste vrhunski marketinški stručnjaci a kojih je Italija prepuna. Upravo zato, što nije slučaj u ostalim tvornicama gdje vas vodiči žele upoznati sa svim stadijima proizvodnje od samog početka, ovdje možete krenuti s bilo koje strane.

U prvoj hali vas čekaju gotovi setovi, ovisno što se taj tjedan slaže: stražnji kraj Brutale-a  sa  svim instalacijama, spremni setovi kotača s diskovima, prednje vilice s mostovima, rezervoari goriva, ispušni sustavi… Pomno složeni setovi kreću u slijedeću fazu gdje počinje slaganje na način da se tada još na fiksnoj podlozi u postavljene okvire sa stražnjim krajem ugrađuju spremni agregati koji se proizvode odnosno obrađuju u samoj tvornici. Treba napomenuti i da se svaki agregat prije isporuke podvrgava testiranju i to u dvije faze: prva je već na stolu prije ugradnje a dok druga dolazi u fazi “kolaudacije” odnosno u sklopu provjere cijelog motocikla prije izlaska iz tvornice. Nakon stavljanja ispušnih cijevi i stražnje vilice, motor se prebacuje na traku koja omogućuje okretanje motora radi lakšeg manevriranja a na kojoj se ugrađuju i svi preostali dijelovi, uključujući i plastične oplate.

Nakon skidanja s trake, motori prolaze kroz nekoliko faza zadnje kontrole, i spremaju za transport. U jednoj od tih faza, sasvim slučajno smo svjedočili isprobavanju i preciznom namještanju rada ABS-a na F4, novitetu koji je nedavo i službeno predstavljen.

Na kraju obilaska ulazite je u dvoranu gdje vas čeka impresivna slika raznih modela MV Aguste gusto složenih u redove, koja rijetko koga može ostaviti ravnodušnim. Bez obzira bili ljubitelj ili ne, sjetite se poznate izjave Claudija Castiglionija da je “svijet prepun prekrasnih motocikala, ali MV Agusta, to je ipak svijet za sebe…”.

 

 

1 1a 2 3 4 5 6 8 13 14 15 16 17 19 20 21 22 23 24 25

 

Prethodni članakEnduro pustinjska avantura Desert Soul 4. dio
Sljedeći članakSBK – Qatar 2014