U Renaultu su u drugoj polovici osamdesetih razmišljali o vizualnom osvježenju već vremešnog R4. Zbog zauzetosti u svom odjelu za design, 1986. godine zamolili su IMV da oni pripreme nekoliko prijedloga za taj projekt
U siječnju 1973. godine su u tvornici IMV Novo Mesto (današnji Revoz) proizvodili posljednje Austine 110, dok su nedugo nakon toga s proizvodne trake počeli silaziti prvi primjerci domaćeg, jugoslavenskog Renaulta 4, kojeg je te godine u Francuskoj došao naslijediti Renault 5. Popularna »katrica« proizvodila se, više-manje neizmijenjena, sve do prosinca 1992. kad je na njeno mjesto stigao Renault 5 Campus, namijenjen istoćčnoeuropskim tržištima. Europa je tad već vozila prvu generaciju Clija.
»Pošto sam od listopada 1975., pa sve do svibnja 1982. radio u IMV-u i dobro poznavao proizvodni proces „katrice“, vodstvo tvrtke me pozvalo na sastanak kako bi se dogovorili za suradnju s temom osvježenja već dobro ostarjelog modela. Osnovni uvjet Renaulta je bio da se pri redizajnu ne smije dirati u karoseriju, odnosno limove, pošto bi to zahtijevalo nove alate i popriličnu veliku investiciju za planirano vrijeme proizvodnje od šest godina, do 1992.«, kazao nam je Georg Gedl, poznati automobilski dizajner i suradnik hrvatskog izdanja Qattroruotea.
»Prateći ta upustva, tada sam odlučio da dizajn ideje pripremim u dva smijera«, priča nam. Jedan je bio da dizajnira nove elemente koji se montiraju na karoseriju, a to su nova maska hladnjaka i svjetla, novi branici, kao i nove bočne ukrasne lajsne i poklopci kotača (ratkape). Drugi smjer je bila grafika s folijama koje bi vizualno osvježile vozilo i ne bi zahtijevale veće investicije. »Negdje sredinom 1986. godine sam s članom komercijale IMV-a otišao prezentirati moje ideje u razvojni centar Renaulta u Pariz.
Odziv je bio vrlo dobar, pa sam nakon povratka kući, zajedno s razvojnim odjelom IMV-a ideje i razradio. No, vrlo brzo je stigao odgovor iz Pariza, da oni ne bi išli u dizajn nove maske i ostalih elemenata, pošto bi prema njihovoj okvirnoj kalkulaciji to bio dosta veliki trošak koji bi imao za posljedicu višu cijenu automobila«, priča nam Georg Gedl. No, ostala je otvorena opcija s grafikama. U suradnji s proizvođačem samoljepljivih folija 3M, Gedl je izradio tri različite grafike, koje su zatim zalijepili na automobil.
U lipnju 1986 su bile predstavljene upravi IMV-a, pri čemu je sudjelovao i jedan predstavnik komercijale iz Pariza. Sve tri grafike su bile dobro primljene, ali nažalost u Renaultu su zaključili da ni ovaj prijedlog ne prolazi bez povečanja cijene „četvorke“. Tako je čitavi projekt osvježenja ovog automobila ostao nerealiziran na papiru, a popularni Mali div do zadnjeg dana zadržao svoj originalni izgled. Zadnja »četvorka« je proizvedena u Novom mestu 1992 godine. Revoz je taj automobil, s nula kilometara na brojaču, poklonio muzeju IMV gdje se i danas nalazi.
Izvor: QUATTRORUOTE.hr
