Diavel je prilikom predstavljanja izazvao veliku pažnju javnosti s obzirom da se radilo o motociklu koji u sebi krije odlike različitih vrsta ili podvrsta motocikla u do tada neviđenoj kombinaciji. Bio je to rezultat Ducatijevog pokušaja ekspanzije i povećanja tržišnih udjela u svim segmentima a Diavel je bio oružje prvenstveno za američko tržište. Nova generacija okreće se prema zahtjevnijem europskom tržištu a time i donosi brojne novosti. Počevši od dizajna koji je sada puno atraktivniji i umjereniji, agregata fantastičnih performansi i voznih osobina koje se ne bi posramili niti pretedenti sportskih afiniteta. Uz to, novi Diavel je zadržao incijalnu cruiser filozofiju pa je možda stvarno adekvatan opis upravo superbike cruiser.
Pozamašnih dimenzija generalno, s naglaskom na spremnik goriva, dimenziju stražnje gume i poveći agregat, koji je ujedno nosivi element na koji se veže čelični rešetkasti okvir i stražnja mono vilica, pri prvom kontaktu 1260S ulijeva strahopoštovanje. Nije to nešto s čim se ne možete nositi ali doslovno opisuje prvi osjećaj, pogotovo kad vam je pred očima podatak o deklariranih 244 kg i međuosovnski razmak od 1.600 mm.
Sjednete, rekli bi i udobno se smjestite, te krenete u pustolovinu. Pogled odmah registrira da nema zaštite od vjetra, zapravo kao da ni nema prednjeg kraja a jedino što je ostalo je mali TFT instrument s četiri vrste prikaza. Pokretanje je naravno bez ključa, a posebno je zanimljivo i rubno osvjetljenje komandi na upravljaču. Izgleda baš cool, i uz dnevno LED svjetlo dajemo mu veliki lajk.
Ruke su na Diavelu i dalje potpuno ispružene, sjedalo je na 780 mm, oslonci za noge nisu prenisko postavljeni a u konačnici jedino što trpi su leđa kod viših vozača jer vas položaj tjera u oblik upitnika. Nije prirodan ali nije ni neudoban, vjerojatno zato što je sjedalo odlično anatomski oblikovano. To je jedna od sitnica koja nas je pozitivno iznenadila jer već na prvi pogled vidi se da je stražnji kraj s integriranim sjedalima prošao zahtjevnu dizajnersku torturu a to obično znači minus na strani ergonomije.
Srce novog Diavela njegovo je najmoćnije oružje, Testastretta DVT zapremine 1.262 ccm i 159 KS koji zabrundaju na lagani dodir gumbića. Zvuk je relativno dubok i rezak ali… motociklu pored kojeg čak i Monster djeluje pitomo i koji cilja na image babaroge želimo brutalan zvuk. Jednostavnije rečeno, predlažemo aftermarket ispušni sustav. Ne nužno i legalan. Toga ćemo se u narednim danima mnogo puta sjetiti, posebno pri zatvaranju gasa u gradskom prometu jer znate kako se kaže, ako Ducati po gradu ne pali alarme, nešto ne valja.
Krećemo. Lagano prva, otpuštanje iznimno mekane ručice kvačila, druga treća…testni model nosi oznaku S pa uz Ohlinsov ovjes, nove Brembo kočnice i poneki dizajnerski fensi detalj ima i quickshifter. Iskreno, nismo ga previše koristili. Nekako nam je bilo draže mijenjati na starinski način premda se rijetko sreće agregat s toliko elastičnosti pa je i sama promjena stupnjeva prijenosa svedena na minimum čemu uvelike pomaže i okretni moment od maksimalnih 127 Nm. Svakim metrom polako se tope impresivni kilogrami, raste samopouzdanje a vožnja postaje sve brža. Bez pretjeranog iskustva s cruiserima naivno smo očekivali da će se vožnja odvijati na nekoliko ravnih gradskih prometnica, malo brundanja po centru i to je to. Ali ne, čim osjetite 1260S znate da je slijedeća destinacija otvorena cesta… Inicijalna promjena smjera je nešto teža dok se ne naviknete. Radi li se o niskom težištu, širokoj gumi, težini ili nečem drugom, teško je definirati no vrlo brzo prođe pa niti ne zahtjeva dodatno vrijeme za filozofiranje. Nakon toga se intezivnije vrti ručica gasa a nagibi postaju dublji te posebno dolazi do izražaja kako je novi Diavel je u vožnji izuzetno lagan motocikl koji drži željenu putanju. Međutim, ukoliko se uputite s njim na usku planinsku cesticu s podosta serpentina, Diavel nije idealan izbor. Možete na takvoj cesti „kruzati“ bez problema i sa suvozačem na leđima ali neka se u toj točki sportski apetiti zatvore jer Diavel ima tendenciju zatvaranja upravljača odnosno širenja planirane putanje. Jednostavno, težina i međuosovinski razmak negdje moraju doći na naplatu.
Kočnice su provjerene, Brembo s dva 320 mm diska uz četveroklipna kliješta sprijeda odnosno disk promjera 260 mm s dvoklipnim kliještima straga, taman koliko treba za korekciju i smirivanje stražnjeg kraja. A kad smo već kod smirivanja, ne možemo zaključiti opis bez nabrajanja elektronskih pomagala. Diavel istu bazira na Boshovoj inercijskoj platformi koja mjeri nagib motocikla pri čemu procesuira informacije i precizno upravlja kontrolom proklizavanja, ABS-om, launch controlom i tri inteligentno kalibrirane mape paljenja. Osim što je sve podesivo samo po sebi, podesivo je i putem pametnog telefona preko Ducati Link aplikacije koja usput bilježi detalje telemetrije kao i svaku željenu vožnju.
Osvrt na svaki motocikl je u pravilu subjektivan ma koliko objektivnost bila cilj. Da smo bili jako zadovoljni novim Diavelom, vidljivo je iz samog teksta. Realno nije za očekivati da takav premium proizvod ne obiluje superlativima ali ono što bi naglasili je više osobne prirode. Prvi Diavel bio je pretjeran u svakom pogledu, no ako se vratimo na početak teksta i opasku kome je bio namijenjen, možda je tako moralo biti. Novi Diavel 1260 izgledom je osjetno privlačniji. Puno je tu detalja koji su ga iz velike crne mrcine pretvorile u elegantan i oku ugodan motocikl uz zadržavanje superiorne pojave. Okretnost nakeda pojačati će svestranost motocikla za svakodnevnu upotrebu. Diavel 1260S preko tjedna možete voziti u odijelu a preko vikenda u crnoj koži, u oba slučaja i mladi i nešto stariji vozači izgledati će primjereno iako će vam na direktan upit svi vjerojatno odgovoriti da im to kao uopće nije bitno… :)
