Prijeđeno prvih 1.000 km sa Ducati Diavelom 1260 S

Premda zimski mjeseci i sve što uz njih ide nisu omiljeni dio godine za tematiku ovog portala, ipak se provuče poneki dan kad temperatura dozvoljava onim hrabrijima da ulove nekoliko sati dnevne razonode na dva kotača. Možda nismo najhrabriji ali smo na novom Diavelom 1260 S uspjeli skupiti nešto kilometara i u ovim hladnim danima. Točnije, bilo ih je i više od tisuću pa je došlo vrijeme za prvi servis i provjeru stanja cijelog motocikla.

Prepručena vožnja u raznim režimima vrtnje i uz češću promjenu brzina, ne prelazeći pri tome 6.500 okretaja, u potpunosti je poštovana. Tvornička preporuka je i slijedećih 1000 kilometara ne forsirati visoke okretaje što ne mislimo da će to biti posebno izazovno jer se radi o V2 agregatu i tipu motocikla koji ne žudi za visokim okretajima. Kako smo izdržali do sada, onda ćemo se još malo suzdržavati u okretanju ručice gasa do 7.500 okretaja i osloniti se na moment od 129 Nm koji razvija upravo na navedenim okretajima.

Prvi dojmovi ne razlikuju se od našeg druženja s Diavelom kada je tek izašao. Impozantna pojava koja plijeni poglede a što je vrlo zanimljivo, svojim posebnim dizajnom izaziva reakcije i kod ljudi kojima motori nisu predmet interesa. Najčešća usporedba koju smo do sad zabilježili je da izgleda ka NLO :) dok bi motoristi nadodali i impresivnu stražnju gumu dimenzija 240/45-17. Upravo ta dimenzija uzrokuje i pitanja o upravljivosti jer česti su slučajevi u kojima bi pretjerana širina stražnje gume gotovo potpuno minimalizirala, da ne kažemo onemogućila, upravljivost. Kod Diavela to nije slučaj jer se motor vozi poput višestruko manjeg i lakšeg motocikla. Logično je da s obzirom na međuosovinski razmak od 1.600 mm, težinu od 244 kg sa svim tekućinama te niskim težištem i takvom dimenzijom stražnje gume nije najagilnija vozilica na dva kotača ali već s prvim kilometrima vidite da je puno bliži sportskoj orijentaciji nego što bi zaključili na prvi pogled. U krajnjoj liniji, pored svih dostupnih motora, odabir Diavela za naše ovogodišnje druženje nije nije bio slučajan. Kao niti prijeđenih prvih 1.000 km s prosjekom vanjske temperature od 9-10 stupnjeva. Imali smo uz njega i dvije Multristrade, 1260 S i novu V4 S. Plastične oplate, visoki vjetrobran, grujane ručke, grijano sjedalo… sigurno nisu nešto što bi u takvim trenutcima odbili no zahvaljujući izvrsnom RST termo pododijelu i kvalitetnoj zimskoj odjeći kojima nas je opremila “Moto oprema” iz Zagreba, na adresi Ilica 460a, vožnja ipak nije bila velika drama. Čak niti pri kulminaciji niskih temperaturnih vrijednosti koje su nas dočekale u ličkim brdovitim predjelima na relaciji od Brinja, preko Otočca do Plitvica. Zimske uvjete na cesti uz podosta soli i poneke mokre dijelove uslijed topljenja snijega rješavali smo opreznijom vožnjom i promjenom mape paljenja. Diavel ima na raspolaganju tri mape pri čemu se sve predefinirane vrijednosti mogu mijenjati. Za ovaj dio ceste odlučili smo se za Urban, najpitomiji mode po pitanju ispoljavanja snage ali i s najvišim stupnjevima gradacije elektronskih pomagala.

Povratak na D1 u Plitvicama, osim stabilnijih uvjeta na cesti i osjetno više temperature, omogućio je i opuštaniju vožnju u jačoj mapi pri čemu Diavel gotov da nema premca. Ergonomija je na Diavelu izvrsna, komociju omogućuju vrlo udobno i prostrano sjedalo, široki upravljač te oslonci za noge s ne pretjerano savijenim koljenima. Položaj tijela višim vozačima u određenim trenutcima savija leđa ali stvar je navike i koncentracije. Problem, ako se tako može nazvati, predstavlja auto cesta jer Diavel nema zaštitu od vjetra. Brzina po ograničenjima je ugodna, ona tolerirajuća od duge ruke zakona izdrživa ali preko toga počinju standardne pojave koje bilježimo na motociklima bez vjetrobrana. Niti Diavel tu nije izuzetak, zahvaljujući prostranom sjedalu možete se pomaknuti unatrag i smanjiti kut gornjeg dijela tijela što će pomoći ali ne i riješiti vjetar. Odlična alternativa za poklonike teretane s naglaskom na vježbanje mišića vrata i ramenog obruča no tih „nekoliko“ kilometara nije nešto posebno bitno jer autoput nam nije preferirana opcija niti na jednom motociklu. Da, neki to bolje odrađuju i postoje situacije kada ih koristimo ali i dalje navijamo za izbjegavanje istih.

Po povratku nas je čekao redovni servis zbog kojeg smo i požurili sa skupljanjem kilometara a zatim i prvo detaljno pranje jer se na ličkim cestama skupilo dosta soli. Osim redovne zamjene ulja i filtera, očitanja kompjuterski zabilježenih podataka o vožnji i reprogramiranja, prilikom generalne provjere nije bilo problema. Meštar Tonči i Stipe dali su zeleno svjetlo te smo vrlo brzo nastavili dalje. Uslijedilo je detaljno ručno pranje, zanimljiv način upoznavanja detalja novog motora, a nakon toga i priprema za napad na nove kilometre s obzirom da je Vakula bio optimističan u pogledu nadasve obećavajuće vremenske prognoze…

Najnovije