WSBK – Estoril 2020

Koliko Covid utječe na organizaciju utrka dovoljno govori i podatak da je nakon punih 27 godina Estoril ponovno bio domaćin WSBK prvenstva i to u terminu zadnje utrke sezone. Uoči Estorila pitanje prvaka ostalo je samo matematički otvoreno s obzirom da je Rea u Portugal stigao s osvojenih 340 bodova. Drugoplasiranom Reddingu uz 281 bod bile su potrebne sve tri pobjede pri čemu Rea praktično ne bi trebao osvojiti gotovo niti bod što je ipak bio malo vjerojatan scenarij. Interesantna vijest bila je da će Daviesa nakon sedam godina u tvorničkom timu od iduće sezone zamijeniti Rinaldi. Davies je imao zlatnih trenutaka međutim ovogodišnji startovi s prosječno 7-8. mjesta i “buđenje” u zadnjem dijelu utrke više očigledno nisu bili dovoljni. Pisalo se da će mu biti ponuđeno mjesto u satelitskom timu što mu naravno nije odgovaralo ali sada je u sasvim drugoj poziciji pa ćemo vidjeti daljnji rasplet.

Utrku je ispred Gerloffa poveo Razgatlioglu nakon prvog osvojenog Pole-a dok je Rei trebalo dva kruga da se sa 15. startnog mjesta probije do trećeg. Iza njega su ostali vd Mark, Rinaldi i Davies dok je Redding zapeo na 12. mjestu. Kao što se i očekivalo, Rea je išao na pobjedu ali već krug kasnije Redding je morao odustati zbog tehničkog problema i tu su sve nade eventualnog napada na prvenstvo bile gotove. Rea je i službeno postao novi stari prvak.

Rei je trebalo dva kruga da dostigne i prestigne Gerloffa. Iza njega je napredovao i vd Mark ali mu je uoči napada na Gerloffa pustila prednja guma i utrka je za njega bila gotova. S priličnim zaostatkom su se Haslam, Lowes i Bautista borili za peto mjesto.

Nakon pola odvožene utrke Toprak je imao prednost od 4 sekunde a Davies je na trećem mjestu prijetio Rei. Gerloff se držao s njima dok se slijedeća grupa nije više vidjela. Krug kasnije je Daviesov Ducati na ravnom dijelu vrlo jednostavno prošao pored Ree a prvakovu grešku iskoristio je i Gerloff vrativši se na treće mjesto. Vjerojatno je svima odgovarao takav rasplet s obzirom da do kraja više nije bilo promjena, osim naravno Bautiste koji je ponovno uspio pasti sam od sebe na petom mjestu. Kako bilo, četvrtim mjestom Rea je potvrdio naslov prvaka šesti uzastopni put i slavlje je moglo početi.

Vrlo sličan rasplet prve utrke sa Razgatliogluom na vrhu ponovio se i u drugoj s tim da je dominacija Yamaha ovaj puta bila još jača sa Gerloffom na drugom i vd Markom na trećem mjestu. Nizozemac se za plasman na podiju morao ponovno boriti s Daviesom no za razliku od jučerašnjeg proklizavanja, u Superpole utrci zadržao je koncentraciju do kraja i završio ispred Daviesa iza kojeg je ciljem prošao Rea kao peti. Prvak ponovno bez većeg rizika a čak i u takvom izdanju bio je brži od Reddinga. Rinaldi je na devetom mjestu potvrdio naslov najboljeg vozača privatnog tima.

Svoju posljednju utrku u tvorničkom Ducati timu Davies je odvozio na najbolji mogući način i pobjedom se oprostio nakon sedam intenzivnih godina. Drugo mjesto pripalo je njegovo timskom kolegi Reddingu koji završava svoju prvu sezonu s drugim mjestom u ukupnom poretku. Ne može se nazvati lošim rezultatom ali znamo da su ambicije bile puno više međutim trebati će uložiti dodatne napore da se s trona skine gotovo savršenog Reu. Novom starom prvaku ne može se ništa zamjeriti, cijelu sezonu je bio konstantan i zasluženo je obranio naslov. U slijedećoj godini se nadamo vidjeti Razgatlioglua i rookija Gerloffa u ozbiljnijoj utrci za naslov a isto vrijedi i za vd Marka koji će sreću potražiti sa BMWom. Pretpostavka je da će najveći pretedenti na naslov ostati Redding i Rinaldi iz tvorničkog Ducatijevog tima ali niti pred njima neće biti lak zadatak. Kao i uvijek, pratit ćemo zimske treninge i testiranja a onda opet na proljeće, nadamo se, i jedno ponovno “staro normalno” prvenstvo s publikom i svim do ove sezone uobičajenim dekorom.

Prethodni članakV4 Granturismo: motor za novu generaciju Ducati Multistrade
Sljedeći članakMotoGP – Aragon GP Michelin 2020