Ideja motocikla s tri kotača u brojnim pokušajima postizanja veće sigurnosti u prometu nije nova no zadnjih godina svjedoci smo sve veće prisutnosti takvih projekata, ako već ne na cestama onda barem kroz razne specijalizirane medije. Jedan od zanimljivih modela je Yamaha Niken predstavljena prije dvije godine, usuđujemo se napisati prvi serijski primjerak renomiranog proizvođača. Impresivna pojava futurističkog izgleda s tri kotača još uvijek izaziva brojne poglede prolaznika i siluetom s prednje strane više podsjeća na sve brojnije quadove ali tek kad primjete da je ostatak čudnovatog vozila klasični motocikl kreću upitnici iznad glave.
Prvo što vam kod Nikena privuče pažnju je masivni prednji kraj s dva seta po dvije upside down vilice koje drže kotače s vanjske strane. Kotači su nešto manjih dimenzija od onih na koje smo navikli, rekli bi da se radi o identičnim kotačima poput onih na Yamahinom skuteru TMAXu. Iznad njih nalaze se velike oplate koje uz naglašavanje agresivne pojave i korekciju koeficijenta aerodinamike služe maskiranju sistema upravljanja obje vilice. Dalje, od spremnika goriva do repa radi se o klasičnom motociklu odnosno rješenjima koje smo na Yamahama već vidjeli. Dvostruka LED svjetla pariraju agresivnom dizajnu a uz to osiguravaju vrlo visoku razinu osvjetljenja. Istom tehnologijom napravljeni su i pokazivači smjera i štop svjetlo. LCD dipslay pruža podatke o brzini, okretajima, trenutnoj funkciji elektronskih pomagala, količini goriva i potrošnji a tu je i selektivni trip kompjuter.
Niken pokreće trocilindrični uljem hlađeni agregat zapremine 847 ccm poznat iz modela MT-09. Snaga i moment su ostali isti, 115 KS pri 10.000 okretaja te 87,5 Nm pri 8.500 okretaja no na ovom modelu su ponešto izmjenjene mape paljenja. Koncept CP3 agregata kombinira najbolje od dva i četiri cilindra omogućujući linarno razvijanje snage, smanjene vibracije a istovremeno je ostao uzak, kompaktan i lagan. Kako težina igra presudnu ulogu, tako i u ovom slučaju identične brojke na papiru izgledaju potpuno različito u vožnji. U odnosu na MT-09, Niken je sa svojih 263 kilograma otežao gotovo 25% što se moralo osjetiti u vožnji. Nešto manje na početku ali kako se penju okretaji tako Niken u odnosu na MT-09 brže gubi dah. Pomicanje ručice gasa pod kontrolom je Yamaha Chiped Control Throttle (YCC-T) sustava i odaziva se i na najmanji pokret. Isti sustav pod svojom kontrolom drži i tempomat u standardnoj opremi.
Mjenjač je šestostupanjski i zahtjeva odlučnu promjenu brzina iako bi izuzetno mekano kvačilo dalo naslutiti da bi „šaltanje“ moglo biti mekše a pri promjeni u više brzine na raspolaganju vam je serijski Quickshifter. Kontrola proklizavanja je uz ABS također na listi serijske opreme. Moguće ju je regulirati u dva moda što je sasvim dovoljno s obzirom da je naglasak na sigurnost u primjeru Nikena evidentno prebačen na prednji kraj.
Radijalna četveroklipna kliješta montirana su na svim kotačima, s tim da su prednji diskovi promjera 298 mm, na svakom kotaču po jedan, dok je stražnji 282 mm. Doziranje i snaga kočnica precizno su izbalansirani u skladu s težinom prednjeg kraja. Spremnik goriva kapaciteta je 18 litara iako smo s obzirom na vizualni dojam vjerovali da će broj litara biti veći. Potpuno podešavajući stražnji amortizer položen je horizontalno ispod sjedala i sasvim korektno odrađuje svoju zadaću premda djeluje da na većim neravninama zaostaje za prednjim ovjesom. Hod prednjih vilica je relativno malih 110 mm.
Nikenu treba pristupiti kao klasičnom motociklu, nema mogućnost zaključavanja ovjesa što će vam gotovo sigurno biti prva pomisao pri pogledu na prednja dva kotača. Ukoliko ne želite da završi na podu, morate koristiti noge ili barem bočni oslonac s obzirom da ne želite da motocikl od već spomenutih i nemalih 263 kg izgubi ravnotežu. Veliki plus ide ergonomiji jer je uz zavidnu komociju i uspravni položaj sjedenja, široki upravljač smješten prilično daleko. Osim što je takav manevar bio potreban za ravnomjernu raspodjelu masa od 50:50, nama se jako svidio posljedični položaj za upravljačem. Upravo taj dio smatramo vrlo bitnim u upravljanju Nikenom, naime on ne traži pretjeranu fizičku aktivnost i prebacivanje težine tijela. Možete se „zašarafiti“ za sjedalo i jednostavnim upiranjem prema dole tj. prebacivanjem težine na upravljaču dajete komande Nikenu koje će bez pogovora biti izvršene.
Vožnji u početku pristupate vrlo oprezno ali već u prvih stotinjak metara primjećujete da se vozi kao klasičan motocikl. Prostrane oplate prednjeg kraja ionako ne dozvoljavanju pogledu, čak niti kada se dignete na noge, da se još jednom uvjeri koliko sprijeda ima kotača. U tim trenucima vaša konfuzija doseže maksimum jer se nameće pitanje koja je uopće je poanta ovakvog vozila. Međutim, nakon perioda privikavanja i dolaskom prvih zavoja stvari počinju dolaziti na svoje mjesto. LMW ili Leaning Multi Wheel sustav Yamahinih inžinjera je zapravo glavna zvijezda ovog motocikla i istina je da svakim novim metrom ulijeva dodatnu dozu povjerenja neovisno o podlozi. Radi se o jednom potpuno novom iskustvu: strah od proklizavanja prednjeg kotača je prirodan a Niken ga je doveo u pitanje. Logično razmišljanje kaže da jedan kotač s kvalitetnom gumom i ovjesom osigurava dobar grip a ovdje sve množite s dva. Na našim cestama, bilo u gradskoj vožnji ili otvorenoj cesti, to posebno dolazi do izražaja. Geometrija upravljanja podešena je tako da se u svakom položaju prijanjanje kotača putem paralelnih upside down vilica ravnomjerno dijeli. Maksimalan kut nagiba iznosi 45 stupnjeva. Prema deklariranim podacima, u odnosu na MT-09 sa standardnom dimenzijom kotača od 17“, prijanjanje s dva kotača od 15“ je čak 80% bolje. U praksi postoje i drugi faktori koji također utječu na prijanjanje pri čemu bi se postotak mogao smanjiti ali bez sumnje se radi o znatno većim brojkama u odnosu na jedan kotač.
S obzirom da je naglasak Nikena na dojmovima vožnje s dvostrukim prednjim kotačima moramo spomenuti još jednu zanimljivost. Na Nikenu relativno često dolazi do proklizavanja stražnjeg kotača, i to na mjestima gdje se često vozite i poznajete podlogu odnosno gdje ne očekujete takvu reakciju. Traction contol nije sofiticirana verzija s puno senzora međutim razlog ne leži u elektronici već težini prednjeg kraja koji ne dozvoljava stražnjem kraju poniranje pri ubrzavanju. Time se gubi potreban grip i logičan slijed je proklizavanje. Ali, težina prednjeg istovremeno smiruje uznemireni motocikl i u potpunosti anulira negativnu stranu proklizavanja. Zanimljiv je osjećaj kad vidite da što se događa ali ste prilično ravnodušni jer znate da će težina u kombinaciji s dupli kotačima rješiti problem. Zapravo, upravo taj osjećaj bi mogli primijeniti na generalni opis Nikena, teško ćete naći motocikl koji će vam u tako kratkom vremenu priuštiti toliko samopouzdanja. Premda zvuči gotovo idealno za početnike, nije baš tako. Ponoviti ćemo da nema mogućnost zaključavanja ovjesa tj. da ne može sam „stajati“, ponovit ćemo i kilažu od 263 kilograma i ponovit ćemo snagu od 115 KS. Niša potencijalnih kupaca Nikena ne krije se u toj skupini, mi ju vidimo kod ozbiljnih ljudi koji žele s motorom na vikend izlete ili možda nešto duža putovanja ali sigurnost stavljaju ispred trendova i predrasuda. Pad je nešto što nitko ne želi ali već i postojanje te mogućnosti s vremenom postaje preveliki uteg pa je rješenje distanciranje od motocikala. I suprotno našim sanjarenjima u kojima uživate nižući zavoje u nekom idiličnom šumskom krajoliku okupanom suncem, znamo da nisu uvjeti baš uvijek idealni. Kiša, skliska podloga, neodržavane ceste, pa čak i zimski uvjeti dio su kolaža protiv kojeg se Niken bori i dokazuje da to ne mora biti kamen spoticanja. Bilo bi pretenciozno napisati da je stvoren za takvu publiku, ali više nego u bilo kojem slučaju do sada predlažemo da dogovorite probnu vožnju i samo zaključite jesu li Yamahini inžinjeri uspjeli u namjeri da odagnaju vaše strahove.
