Modelski gledano, Yamaha je NMAX 155 smjestila u kategoriju urbane mobilnosti, zajedno s još nekoliko modela, poput nešto slabijeg NMAX-a 125 ili pak Tricityja koji vješto vijuga na tri kotača. U svemu tome je okretnost ostala na razini urbane klase manje zapremine, dok je od XMAX obitelji pokupio i odmjerenu dozu premium genetike. Dakle, dizajn NMAX-a 155 zasniva se na provjerenim obiteljskim temeljima, pri čemu se prate vrlo moderne linije bumeranga, što ga opet razlikuje od većine moguće konkurencije, koja se uglavnom vodi retro crtama. U globalu skuter izgleda vrlo kompaktno i predstavlja skladnu cjelinu.
Prilikom sjedanja prvo ćemo pohvaliti odlično odmjeren upravljač, čija umjerena širina omogućava efikasno probijanje kroz gradsku gužvu uz primjerenu kontrolu vozila. Prekidača nema puno, samo ono što nam je potrebno prilikom svakodnevnog korištenja i to je vrlo intuitivno razmješteno po upravljaču. Iznad upravljačkog sklopa nalazi se kružna kontrolna ploča izvedena u LCD tehnologiji. Po noći svijetli lijepim ledenim osvjetljenjem, dok se po danu sve grafike dobro razaznaju. Kontrolnu ploču štiti nizak zatamnjeni vjetrobran, koji taman dovoljno štiti od vjetra u urbanoj vožnji, a prednjem kraju skutera daje i pomalo sportsku notu. Ispod upravljača standardno se nalazi kontakt bravica dok je lijevo od nje integriran pretinac bez poklopca. On je čak i poprilično dubok, ali je i relativno uzak, a bio bi daleko praktičniji kad bi imao i jednostavan poklopac. Ovako se bitno smanjuje popis sitnica koje bi se u njega usudili staviti, što će reći da je takav pretinac pomalo nedorečen detalj.
Zato je položaj vozača odlično proračunat. Vjerujemo da to ima veze s ozbiljnom biomehanikom, jer i prosječno visoki vozač može pronaći nekoliko položaja za vožnju, bilo pomicanjem na sjedištu ili premještanjem stopala na podnici. U naoko masivni središnji tunel integriran je spremnik goriva, a iako se u prvi tren čini da taj dio skutera zauzima puno mjesta, i da bi se oko njega mogle stvarati dodatne turbulencije, ništa od toga se nije obistinilo. Mjesta za noge je uvijek bilo, a blaga zračna strujanja preko ljetnih dana ionako nisu problem.
Olakotna okolnost takvog smještaja spremnika zapremine 6,6 l je lako točenje goriva. Središnji tunel koso se izdiže u sjedište dovoljno veliko da primi vozača i suvozača. Zamjetna je razlika u materijalu koji pokriva svaku polovicu sjedišta. Ovaj za suvozača izgleda nešto kvalitetnije, no vjerojatno je netko u razvojnom odjelu Yamahe zaključio kako je dio pod vozačkom stražnjicom nešto bolji što se tiče svakodnevne izdržljivosti. Ispod sjedišta je praktičan, ali ne i posebno veliki prtljažnik u kojeg, uz dosta muke i traženja idealne pozicije, stane integralna kaciga. S obzirom da se ispod njega nalazi kotač relativno malog promjera od 13 cola, očekivali smo da će prtljažnik biti veći od ovog, a kao razmaženi korisnici skutera poželjeli bi na dnu i komadić mekane podloge, tek toliko da nam kaciga ne udara po unutarnjim stjenkama prtljažnika. Opet, ako se ne vozite s puno prtljage i mahom na kraćim relacijama, za koje je prvenstveno i namijenjena ova praktična skuter klasa, taj će nedostatak ostati samo među nama. Za one koji vole komociju situaciju može riješiti lijepi integrirani nosač s koferom, s time da Yamaha u svom katalogu dodatne opreme nudi čak dva, zapremine od 30 ili 39 l.
Aagregat je nastao tako da je verziji 125 povećan provrt s 52 na 58 mm, što znači da se i ova izvedenica može pohvaliti Blue Core tehnologijom, iza čega se nalazi popis mjera za povećanje učinkovitosti i smanjenje potrošnje. Oku prosječnog korisnika zamjetan je filter zraka veći nego što je uobičajeno, kao i hladnjak tekućine smješten bočno ispod desne noge suvozača, no najzanimljivije je ono što se ne može vidjeti. Naime, i verzija 155 ima posebnu konstrukciju bregaste osovine, a onda i varijabilno upravljanje radom ventila. Slična rješenja postaju sve uobičajenija u svijetu motocikala velike zapremine, ali kod skutera varijabilno upravljanje ventilima predstavlja pravu tehnološku poslasticu, koja omogućuje bolje razvijanje snage u čitavom rasponu okretaja.
Jednocilindraš istiskuje 15,1 KS pri 8.000 o/min što je dovoljno da na digitalnom brzinomjer očitamo vrijednost od 116 km/h. No, važnije od toga je da se NMAX 155 odlikuje doista linearnim ubrzanjem, pri čemu je ova Yamaha iznenađujuće živahna sve do nekih 100 km/h, nakon čega brzina ipak nešto sporije raste. Sva ta brzina se može kvalitetno prenijeti i kroz zavoje, u kojima je NMAX doista stabilan, pri čemu nismo osjetili nikakva uvijanja. Okvir je očito čvrst, a određene oscilacije su moguće pri brzoj vožnji preko valovitog asfalta, ali tu već ionako treba uzeti u obzir da je ovaj skuter ipak opremljen malim kotačima od 13 cola, pa sve to treba uzeti samo kao pravovremeno upozorenje da ne treba dalje pretjerivati. U vožnji gradom je NMAX izrazito okretan i agilan, a budući da je dovoljno uzak i tek umjereno dugačak, lako se probija i kroz najveće gradske gužve. Uz kompaktnu građu ide i težina lakoatletičara među skuterima. Masa od samo 127 kg je još samo dodatna prednost u natjecanju za tron gradskog specijalista, koji uspješno može prevesti svojeg vlasnika i na međugradskim relacijama. Ukoliko tog istog vlasnika uhvati mrak, nervirati ga može samo rebrasti snop kratkog svijetla koje je izvedeno u LED tehnologiji, ali bi u praksi moglo svijetliti i nešto bolje.
Yamaha NMAX 155 vrlo uspješno plovi negdje između dvije kategorije skutera. Okretnošću i doista malom potrošnjom goriva podsjeća na gradske skutere manje zapremine, a istovremeno performansama ostavlja dojam stroja iz klase 200. Tu su i odlično odmjerene dimenzije, zapakirane u primamljivi dizajn, a sve okrunjeno s nekolicinom modernih tehničkih detalja i zavidnom završnom obradom. Skuter mora biti jednostavno, praktično i pristupačno prijevozno sredstvo, no NMAX 155 je i malo više od toga. Kao takav, puno toga nudi za uloženi novac, što znači da na traženih 26.990 kn u potpunosti pristajemo.
Tekst i fotografije: Moto Puls/motori.hr