Top 10 vozača s najviše pobjeda u svim moto-klasama

Otkako je 1949. počelo Svjetsko prvenstvo u motociklizmu, održavale su se utrke za kategorije 50cc, 125cc, 250cc, 350cc, 500cc, Moto3, Moto2 i MotoGP. Tijekom povijesti na barem jednoj utrci slavilo je čak 398 vozača. Neke pobjede nisu bile iznenađujuće, no neke jesu, sudeći po koeficijentima koje su postavile uglavnom sve kladionice. Kada je, primjerice, Valentino Rossi pobjeđivao, to nisu bila iznenađenja, ali “Il Dottore” nije uspio zasjesti na prvo mjesto ljestvice vozača s najviše pobjeda. Tko je na čelu, ali i u Top 10 društvu, pročitajte u nastavku…

10. Casey Stoner (Australija) – 45 pobjeda

Unatoč umirovljenju u dobi od 27 godina, Casey Stoner je zabilježio 45 pobjeda u utrkama raznih moto-klasa, jednako kao i Redman do kojeg ćemo ubrzo doći. To postavlja pitanje – koliko bi još pobjeda odnio da je nastavio s karijerom? Australac je bio na vrhuncu kada je odlučio otići iz sporta.

10. Jim Redman (Južna Rodezija) – 45

Redman je vrlo brzo nakon ulaska u moto-svijet postao predvodnik momčadi Honde i nastavit će voziti za njih ukupno sedam sezona, osvojivši četiri uzastopna naslova Svjetskog prvenstva u kategoriji od 350cc od 1962. do 1965. godine. Godine 1962. i 1963. također je osvojio krunu u kategoriji od 250cc, a 1964. ušao je u povijest u nizozemskom Assenu kada je postao prvi vozač koji je osvojio tri Grand Prix utrke u jednom danu. Nakon što je 1966. prešao u klasu od 500cc kako bi predvodio Hondu u “kraljevskoj klasi”, pobijedio je u prve dvije utrke, no zbog pada na trećoj utrci u Belgiji slomio je ruku.

9. Phil Read (Ujedinjeno Kraljevstvo) – 52

Rođen 1939., Read je prvi put došao do izražaja kada je 1961. pobijedio na juniorskoj utrci Isle of Man TT, što je bila njegova prva pobjeda na Grand Prixu, a ostao je u Svjetskom prvenstvu do 1976. godine, isklesavši jednu od najuspješnijih karijera svih vremena. Veliki uspjeh ostvario je 1964. kada je potpisao ugovor s tvorničkim timom Yamahe s kojim je ostao do 1968. i u tom razdoblju osvojio je četiri svjetska prvenstva, tri u klasi 250cc i jedno u 125, uzevši 31 GP pobjedu za to vrijeme.

Phil Read, 1975 500GP

7. Dani Pedrosa (Španjolska) – 54

Nakon što je počeo voziti utrke u dobi od četiri godine, Dani Pedrosa debitirao je na Svjetskom prvenstvu u klasi 125cc 2001. nakon što je izabran iz Movistar Activa Cupa, serije osmišljene za promicanje talenata u Španjolskoj. Nije mu trebalo dugo da ostavi trag i nakon što je ostvario dva postolja u svojoj debitantskoj sezoni, prva pobjeda došla je godinu dana kasnije kada je završio treći u ukupnom poretku. Godine 2003. osvojio je naslov svjetskog prvaka u kategoriji 125cc i odmah je prešao u klasu 250cc gdje je osvajao naslove. Dvadeset pobjeda ostvario je u te tri sezone i to mu je utrlo put u Svjetsko MotoGP prvenstvo 2006. s Repsol Hondom s kojom je ostao sve do 2018. godine.

7. Mick Doohan (Australija) – 54

Michael Doohan stupio je na Grand Prix scenu 1989. godine, stekavši si sjajnu reputaciju u Australian Superbike Championshipu i njegovom svjetskom parnjaku za koji je zaradio pozivnicu 1988. godine. Australac je debitirao na utrkama tek 1986. i u svojoj prvoj sezoni u klasi 500cc bilo je daleko od vrha. Svoju prvu pobjedu zgrabio je u Mađarskoj 1990. na putu do trećeg mjesta u ukupnom poretku. Bio je bolji 1991. i bio je na putu za svoj prvi naslov svjetskog prvaka 1992. nakon što je dominirao u prvoj polovici godine prije nego što mu je teško slomljena noga prekinula sezonu i gotovo karijeru. Nakon teške ozljede vratio se i pokorio klasu 500cc čak pet puta uzastopno, od 1994. do 1998. godine.

6. Jorge Lorenzo (Španjolska) – 68

Jorge Lorenzo debitirao je u Svjetskom prvenstvu u klasi 125cc na svoj 15. rođendan 2002., a samo godinu dana kasnije ostvario je svoju prvu Grand Prix pobjedu u Brazilu. Godine 2004. ostvario je još tri pobjede kada je završio četvrti u ukupnom poretku, a potom su uslijedile tri sezone u klasi 250cc, prva na tvorničkoj Hondi, a potom dvije godine s Aprilijom. Čak 17 pobjeda na utrkama ostvario je u sezonama 2006. i 2007., dok je tada uzastopno osvajao svjetska prvenstva, a Yamaha ga je odmah potpisala za MotoGP sezonu 2008. U “kraljevskoj klasi” triput je osvajao naslove: 2010., 2012. i 2015. godine.

5. Mike Hailwood (Ujedinjeno Kraljevstvo) – 76

Ovog najuspješnijeg britanskog vozača svih vremena neki smatraju najvećim vozačem koji je ikada postojao. Čak boljim i od Valentina Rossija. Hailwoodova postignuća dovela su ga do pobjede u 76 utrka. Prvu je upisao 1959. na 125cc Ulster Grand Prixu, a posljednju 1967. na 350cc utrci u Japanu.

4. Marc Marquez (Španjolska) – 85

Marc Marquez bio je 15-godišnjak kada je debitirao na Grand Prixu 2008. i te se prve sezone popeo na svoje prvo postolje u utrci 125cc u Donington Parku. Morao je čekati dvije godine na svoju prvu pobjedu, a te 2010. ostvario je čak deset Grand Prix pobjeda na putu do ukupne pobjede u Svjetskom prvenstvu u kategoriji 125cc. Uslijedile su dvije godine u klasi Moto2 i nakon sedam pobjeda i drugog mjesta u ukupnom poretku 2011. godine, naredne godine osvojio je svoj drugi naslov svjetskog prvaka nakon što je svojoj brzo rastućoj kolekciji dodao još devet pobjeda. Danas Marquez ima čak šest osvojenih titula u MotoGP-ju, a da nije bilo ozljeda, već bi stigao do troznamenkastog broja pobjeda. A tek je navršio 30 godina…

3. Angel Nieto (Španjolska) – 90

Angel Nieto usmjerio je svoje napore na klase manjeg kapaciteta i sa 90 pobjeda u kategorijama od 50cc i 125cc Španjolac je bio neprikosnoven. Nakon što je debitirao na Grand Prixu 1964., Nietova karijera trajat će nevjerojatne 23 godine, ali je morao čekati do 1969. na svoju prvu GP pobjedu. Ta je pobjeda stigla na 50cc Velikoj nagradi Njemačke te godine na putu do osvajanja njegovog prvog Svjetskog prvenstva. Prvog od 13.

2. Valentino Rossi (Italija) – 115

Bilo je to 1996. godine kada je Valentino Rossi, vjerojatno i najveći vozač moto-utrka u povijesti, ostvario svoju prvu pobjedu, u češkom Brnu. Iako je tada bilo jasno da je izniman talent, malo tko bi pomislio da će imati karijeru kakvu je napravio. Ukupno 12 pobjeda upisao je u klasi 125cc, zajedno s naslovom 1997., a zatim je dodao još 14 pobjeda u kategoriji 250cc, uz drugi svjetski naslov koji je osvojio 1999. godine. Odmah je prešao u “kraljevsku” klasu gdje je ispisao povijest. Statistika u MotoGP-ju – 89 pobjeda, 199 postolja, sedam naslova svjetskog prvaka. Treba li više? Treba još samo naglasiti da je Valentino veliki uzor nadolazećim generacijama odličnih natjecatelja, poput aktualnog svjetskog prvaka, Francesca Bagnaiaje, i bivšeg prvaka, Fabija Quartarara.

1. Giacomo Agostini (Italija) – 122

No, Rossi nije na vrhu ovog popisa. Sedam pobjeda više od “Doktora” u svim klasama upisao je njegov sunarodnjak, veliki Giacomo Agostini. U bogatoj karijeri koja je započela 1963. i završila 1977., Agostini je skupio nevjerojatne 122 pobjede u utrkama i, unatoč tome što se umirovio prije malo više od 45 godina, to ostaje najveći broj pobjeda u utrkama koje je zabilježio neki vozač. S 15 naslova svjetskog prvaka osvojenih u tom razdoblju, 13 za MV Agustu i dva za Yamahu, Talijan je s pravom označen kao jedan od najvećih vozača svih vremena iako će kritičari istaknuti da je veliki dio tih pobjeda u utrkama, ponajviše između 1968. i 1972., ostvario bez prave konkurencije.

Prethodni članakNovi BMW M3
Sljedeći članakMoto Puls Katalog 2023 je na kioscima!